Prema izveštaju Svetskog ekonomskog foruma, tehnološke promene ugrožavaju pozicije znatnog broja radnika, dok se najviše riziku izlažu predvidljiva zanimanja
Prema najnovijem izveštaju o globalnim rizicima Svetskog ekonomskog foruma za 2026. godinu, čak 92 miliona radnih mesta širom sveta moglo bi biti izgubljeno do 2030. godine usled ubrzane automatizacije i primene novih tehnologija. Ove procene ukazuju na rastuću potrebu za prilagođavanjem radne snage uslovima digitalne transformacije, a posebno su izloženi radnici čiji poslovi uključuju ponavljajuće i predvidljive zadatke.
Stručnjaci iz oblasti obrazovanja i savetovanja za primenu novih tehnologija ističu da su pod rizikom gotovo sva zanimanja zasnovana na znanju, a ne samo određeni sektori. Analize pokazuju da se poslovi mogu svrstati u tri osnovne kategorije: potpuno automatizovane, delimično automatizovane (augmentacija) i transformisane u nove oblike rada. Većina zaposlenih suočiće se sa delimičnom automatizacijom, što znači da će deo njihovih svakodnevnih aktivnosti preuzeti mašine ili softverska rešenja.
Preporuka stručnjaka je da radnici samostalno izvrše „reviziju“ svojih radnih zadataka, analizirajući koliko su njihove aktivnosti predvidljive ili zahtevaju procenu i međuljudsku interakciju. Pozicije koje se oslanjaju na rutinske, lako merljive procese imaju veću verovatnoću da budu automatizovane, dok su poslovi koji uključuju kreativnost, donošenje odluka i razvoj odnosa sa klijentima manje ugroženi.
U izveštaju se naglašava da prilagođavanje tržištu rada podrazumeva prepoznavanje oblasti gde su ljudske veštine nezamenljive, kao i kontinuirano usavršavanje i praćenje tehnoloških trendova. Stručnjaci savetuju radnicima proaktivan pristup, što podrazumeva procenu sopstvene ranjivosti na automatizaciju i unapređenje kompetencija u pravcu boljeg razumevanja novih tehnologija i razvoja takozvanih „mekih“ veština.
Izveštaj Svetskog ekonomskog foruma ističe da je tehnološka transformacija radnog okruženja nezaustavljiva, te da će sposobnost prilagođavanja biti ključna za dugoročnu zaposlenost. Upozorava se na to da je ulaganje u razvoj veština i razumevanje novih tehnologija od presudnog značaja za očuvanje konkurentnosti na tržištu rada.
Ove promene otvaraju i mogućnosti za redefinisanje radnih mesta i stvaranje novih oblasti zapošljavanja, ali istovremeno zahtevaju strateški pristup kako od pojedinaca, tako i od kompanija i obrazovnih institucija širom sveta.








