Kada se završi radno vreme u kancelarijama, postoje sektori koji nastavljaju da funkcionišu istim intenzitetom. Ritejl, e-commerce i HoReCa rade bez jasnog pojma klasičnog radnog vremena. U tim okruženjima uspeh se meri brzinom, preciznošću i, ali i, ljudskom energijom.
Bilo da je u pitanju kasir koji održava fokus i korektnu komunikaciju na kraju smene, kurir koji upravlja vremenom i saobraćajem pod pritiskom rokova ili kuvar koji u dinamičnim uslovima obezbeđuje konstantan kvalitet – zajednički imenitelj svih ovih uloga jesu ljudi i njihova izdržljivost u svakodnevnom operativnom ritmu.
Međutim, mašinerija koja radi bez prestanka uzima svoj danak. Dinamičan tempo, smenski rad, emotivni napor stalne komunikacije sa klijentima i sezonska opterećenja kreirali su specifičan teren na kom se lideri ljudskih resursa suočavaju sa najvećim izazovom modernog poslovanja – kako sačuvati čoveka u vrtlogu neumoljive industrije. Odgovor više ne leži u pukim finansijskim stimulacijama.
Anatomija pritiska i cena otuđenosti
Statistika često ume da bude hladna, ali podaci eminentnih globalnih kuća, poput Deloitta, Gallupa i McKinseyja, šalju kristalno jasno, alarmantno upozorenje. Gallupovo istraživanje o stanju radnog mesta globalno otkriva da je angažovanost zaposlenih na svetskom nivou pala na zabrinjavajućih 20 odsto, dok čak 40 odsto radnika svakodnevno trpi visok nivo stresa. U industrijama orijentisanim na direktan rad sa ljudima, poput maloprodaje i ugostiteljstva, ovi procenti su još rigidniji. Burnout više nije sporadična pojava, već hronični sindrom, a niska angažovanost ima i svoju konkretnu cenu; procenjuje se da ona globalnu ekonomiju košta neverovatnih 10 triliona dolara godišnje kroz izgubljenu produktivnost.
Međutim, mlađe generacije zaposlenih, koje danas čine nukleus radne snage, promenile su pravila u svetu poslovanja. One ne traže samo posao, one traže zajednicu, mentalni mir i poslodavca koji razume da život ne počinje nakon završetka radne smene.









