JUTRO NIJE IDEALNO ZA SVAKOGA
Pitanje kada je čovek najproduktivniji nema jedan univerzalan odgovor. Sposobnost koncentracije, brzina reagovanja i mentalna efikasnost tokom dana zavise od cirkadijalnog ritma, sna i takozvanog hronotipa. Ljudi se najčešće opisuju kao jutarnji ili večernji tipovi. Veliki broj pripada sredini između ta dva pola. Istraživanja pokazuju da se najbolje kognitivne performanse često javljaju onda kada se vreme obavljanja zadatka poklopi sa periodom dana u kojem je određena osoba prirodno najbudnija.
Zbog toga tvrdnja da je „najbolje raditi ujutru“ može biti tačna za jednu osobu, ali ne i za drugu. Sistematski pregled istraživanja o dnevnim promenama kognitivnih sposobnosti pokazao je da se rezultati razlikuju u zavisnosti od vrste zadatka. Kod pojedinih sposobnosti prednost je bila ujutru, kod drugih popodne ili uveče. Autori su zato zaključili da je odnos između vremena dana i kognitivnih performansi složeniji nego što sugeriše jednostavna podela na jutarnju i večernju produktivnost.
KADA BI JUTARNJI TIP TREBALO DA RADI NAJTEŽE ZADATKE?
Za osobe koje pripadaju jutarnjem hronotipu, prvi deo radnog dana može biti posebno pogodan za poslove koji zahtevaju koncentraciju, analizu i donošenje odluka. Istraživanja pokazuju da su kod ispitanika kognitivne sposobnosti bile bolje u njihovom cirkadijalno optimalnom periodu nego u neoptimalnom delu dana. To uključuje radnu memoriju i pažnju. To podržava ideju da raspored zahtevnih zadataka treba, kada je moguće, prilagoditi individualnom biološkom ritmu.
S druge strane, zaposleni koji su izraženiji večernji tipovi mogu imati problem sa ranim jutarnjim satima. Čak i kada su dovoljno naspavani. Pregled istraživanja navodi da se kod večernjih hronotipova vrhunac budnosti i mentalne aktivnosti češće pomera ka kasnijem delu dana, dok jutarnji tipovi ranije dostižu svoj optimum. To znači da isti radni raspored ne mora svim zaposlenima omogućiti da u isto vreme pokažu svoj maksimum.
POPODNE MOŽE BITI VAŽNIJE NEGO ŠTO SE MISLI
Posebno je zanimljivo što se produktivnost ne kreće pravolinijski od jutarnjeg maksimuma ka večernjem padu. Istraživanja ukazuju na razlike u zavisnosti od toga da li se meri pažnja, memorija i brzina reakcije. Kao i preciznost ili složenije rešavanje problema. U jednom sistematskom pregledu razlike u pojedinim merama kognitivnih performansi bile su značajne. Međutim, pravac i intenzitet promena razlikovali su se među sposobnostima.
Zato bi praktičniji pristup poslu mogao da bude raspoređivanje najzahtevnijih zadataka u period kada je pojedinac najsposobniji za duboku koncentraciju, a rutinskih obaveza u delove dana kada pažnja prirodno slabi. Ipak, nauka ne daje jedno „magično“ vreme koje garantuje maksimalnu produktivnost za sve ljude. Najvažnije je prepoznati sopstveni hronotip, voditi računa o kvalitetu sna i, kada priroda posla to dozvoljava, uskladiti najvažnije obaveze sa periodom sopstvene najveće budnosti.









