Planirani cevovod dužine 2.600 km nosio bi 50 milijardi kubika gasa godišnje, ali ključni uslovi i rok isporuke još nisu rešeni
Planirani ruski gasovod za izvoz gasa u Kinu ponovo je u centru pažnje tržišta, nakon što su energetski poremećaji izazvani ratom u Iranu dodatno podstakli interesovanje za diverzifikaciju snabdevanja. Projekat cevovoda, dug 2.600 kilometara, predviđa transport 50 milijardi kubika prirodnog gasa godišnje iz ruskih polja Jamal do Kine, prolazeći kroz Mongoliju.
Tokom susreta predsednika Rusije Vladimira Putina i predsednika Kine Si Đinpinga, dve zemlje su potpisale pravno obavezujući memorandum o napretku izgradnje ovog gasovoda. Međutim, i pored političke podrške sa obe strane, ostaju nerešena pitanja oko cene, uslova finansiranja i preciznog roka za početak isporuka.
Rusija, koja je tradicionalno bila jedan od najvećih snabdevača Evrope gasom, poslednjih godina usmerava pažnju ka azijskom tržištu nakon smanjenja izvoza ka EU usled geopolitičkih tenzija i sankcija. Nova ruta predstavljala bi značajan izvor prihoda za Moskvu i dodatno učvrstila energetsko partnerstvo sa Pekingom, ali tržišni analitičari ističu da Kina i dalje pažljivo procenjuje dugoročnu isplativost projekta.
Trenutno, ključni izazov su uslovi određivanja cene – ruski zvaničnici teže višim iznosima, dok kineska strana insistira na što nižim tarifama zbog velikih domaćih rezervi i konkurencije sa tečnim prirodnim gasom (LNG) na svetskom tržištu. Osim toga, finansijski modaliteti i investicioni okvir još nisu potpuno definisani, što usporava finalizaciju dogovora.
Energetska nestabilnost izazvana ratom u Iranu dodatno je naglasila potrebu Kine za diverzifikacijom izvora, dok Rusija traži alternativna tržišta za plasman gasa. Analitičari ocenjuju da bi uspešna realizacija ovog gasovoda mogla značajno promeniti raspored snaga na globalnom energetskom tržištu i osnažiti ekonomske veze između Moskve i Pekinga.
Iako je pravno obavezujući memorandum značajan korak napred, ostaje neizvesno kada će projekat dobiti konačnu finansijsku i trgovačku strukturu. Do tada, investitori i energetski sektor pažljivo prate svaki pomak u pregovorima, s obzirom na potencijalni uticaj na cene i tokove gasa na svetskim berzama.