Objekti snage 30 MW generišu godišnji trošak struje od 21 milion evra, dok potrošnja vode dostiže 526.000 m³, što opterećuje resurse i javnu infrastrukturu
Razvoj data centara u Srbiji značajno utiče na energetske i vodne resurse, a ekonomska analiza pokazuje da godišnja potrošnja električne energije za objekat od 30 megavata (MW) iznosi oko 263 gigavat-sati (GWh), uz godišnje troškove struje od približno 21 milion evra (po ceni od 80 evra po megavat-satu). Ovi objekti predstavljaju među najvećim pojedinačnim potrošačima u elektroenergetskom sistemu, a njihova neelastična potrošnja zahteva stalne rezervne kapacitete i jačanje prenosne mreže.
Državni data centar u Kragujevcu trenutno koristi 0,35 odsto ukupne električne energije u zemlji, a planirano proširenje kapaciteta sa 14 MW na 56 MW dodatno će povećati ovaj udeo. Dolazak velikih globalnih kompanija, poput Yango Group, sa centralom u Kragujevcu, dodatno naglašava važnost energetske održivosti u kontekstu razvoja AI i cloud infrastrukture. Svaki novi veliki data centar može opteretiti sistem jednako kao grad srednje veličine.
Pored električne energije, značajan izazov predstavlja i potrošnja vode. U zavisnosti od tehnologije hlađenja, data centri troše 1–2 litra vode po kilovat-satu IT energije. Za objekat od 30 MW godišnja potrošnja vode može dostići 526.000 kubnih metara, uz prosečan trošak od 200.000 do 420.000 evra. Ključan izazov je raspoloživost industrijske i pijaće vode, posebno u regionima sa već ograničenim resursima, kao što su Vojvodina i Južna Srbija.
Energetska efikasnost data centara meri se PUE indeksom (Power Usage Effectiveness), koji u regionu najčešće iznosi između 1,5 i 1,6, dok najefikasniji globalni centri, poput onih kompanije Google, dostižu PUE 1,09. Kod objekta sa 30 MW IT opreme, razlika između PUE 1,3 i 1,6 znači dodatnih 8–9 MW stalnog opterećenja i još 5–7 miliona evra godišnjeg troška za električnu energiju.
Troškove infrastrukture i jačanja elektroenergetskog sistema često snose i EPS i javni sektor, kroz ulaganja u trafo-stanice, dalekovode i balansne rezerve, što može imati posledice na tarife za krajnje korisnike. Na evropskom nivou, data centri su tokom 2024. godine potrošili oko 62 miliona kubnih metara vode, a projekcije do 2030. ukazuju na rast do 90 miliona m³.
Ovakvi trendovi zahtevaju pažljivu procenu koristi i troškova, jer digitalna infrastruktura dugoročno zauzima resurse koji su ograničeni i potrebni i drugim sektorima. Ključna pitanja za ekonomiju Srbije su održivost energetskih i vodnih kapaciteta, pravična raspodela infrastrukturnih troškova i uloga podsticaja u lokalnom razvoju i zapošljavanju.
Source: https://bif.rs/2026/04/stvarna-cena-izgradnje-data-centara-u-srbiji/