Analiza podataka o 9 miliona ljudi i 443 profesije pokazuje da taksisti imaju samo 1 odsto smrtnosti od Alchajmerove bolesti
Istraživanje sa Harvarda analiziralo je podatke o više od devet miliona ljudi i 443 različite profesije, sa ciljem da utvrdi postoji li veza između zanimanja i rizika od Alchajmerove bolesti. Ključni nalaz pokazuje da je zanimanje taksiste povezano sa najnižim rizikom od ove bolesti. Naime, samo jedan odsto taksista u analiziranim podacima preminuo je od Alchajmerove bolesti, dok je smrtnost u opštoj populaciji blizu četiri odsto. Rezultati su objavljeni u medicinskom časopisu BMJ, čime je potvrđena važnost teme zanimanje taksista u prevenciji Alchajmerove bolesti.
Najniža smrtnost od Alchajmerove bolesti kod taksista
Prema rečima istraživača Anupama Džene, zanimanje taksiste se izdvaja po neuobičajeno niskoj stopi smrtnosti povezanoj sa Alchajmerovom bolešću. Analizom podataka utvrđeno je da samo oko jedan odsto taksista umire od Alchajmerove bolesti. Nasuprot tome, skoro četiri odsto ljudi iz drugih profesija preminulo je od iste dijagnoze. Ovaj rezultat navodi na pitanje da li svakodnevni radni zadaci, kao što su prostorna orijentacija i donošenje odluka u realnom vremenu, mogu igrati ključnu ulogu u zaštiti mozga.
Specifičnosti zanimanja i uticaj na mozak
Istraživanje sugeriše da taksisti ne samo da voze, već njihov mozak konstantno rešava prostorne probleme: određivanje pravca, izbegavanje gužvi i izbor najefikasnije rute. Poseban značaj daje se hipokampusu — delu mozga koji je ključan za prostorno pamćenje i koji Alchajmerova bolest pogađa među prvima. Ranija istraživanja londonskih taksista su pokazala da dugogodišnje prostorno učenje može doprineti većoj otpornosti ovog dela mozga. S druge strane, kod vozača autobusa i dostavljača, koji voze poznate i ponavljajuće rute, nije zabeležen isti efekat.
Korelacija, a ne uzročnost i preporuke za širu populaciju
Prema izjavi Anupama Džene, rezultati studije ne dokazuju uzročno-posledičnu vezu, već ukazuju na povezanost zanimanja taksista i niske smrtnosti od Alchajmerove bolesti. Još važnije, efekat nije pronađen kod drugih oblika demencije, što ukazuje na moguću specifičnost uticaja mentalnog angažmana potrebnog za navigaciju. Profesor inženjerstva Hatim Šarif istakao je da život u prostorno složenijem okruženju takođe može biti povezan sa smanjenim rizikom od Alchajmerove bolesti. Zaključak istraživanja podvlači značaj mentalne aktivnosti, naročito onih zadataka koji zahtevaju prostorno snalaženje i donošenje odluka, kao što je slučaj kod zanimanja taksista. Ipak, autori naglašavaju da svakodnevna vožnja automobila ne može zameniti intenzivan mentalni trening koji ova profesija zahteva.