Demografski trendovi utiču na održivost penzija, švedski model predviđa rad duže od 67 godina uz fleksibilnost
Penzijski sistem u Srbiji suočava se sa izazovima održivosti zbog promena demografske slike i produženog životnog veka stanovništva, ali granica za odlazak u starosnu penziju ostaje na 65 godina za muškarce i 63 godine i 8 meseci za žene, prema važećim propisima. U Srbiji je trenutno potrebno najmanje 15 godina radnog staža za ostvarivanje prava na starosnu penziju, dok je minimalni uslov za prevremenu penziju 40 godina staža i najmanje 60 godina života.
Pitanje produženja radnog veka ponovo je aktuelizovano zbog sve većeg broja starijih građana i smanjenja broja zaposlenih koji uplaćuju doprinose. Podaci pokazuju da je prosečan životni vek u Srbiji porastao, što dodatno opterećuje penzijski fond. U poređenju sa evropskim praksama, Švedska prednjači fleksibilnim modelom, gde građani mogu da biraju kada će u penziju između 62. i 68. godine, a podstiču se da rade i nakon 67. godine. U Švedskoj iznos penzije zavisi od dužine staža i iznosa ukupno uplaćenih doprinosa, pa oni koji nastave da rade posle 67. godine ostvaruju značajno višu penziju.
Za razliku od švedskog sistema gde je penzijski model zasnovan na individualnoj kapitalizaciji, u Srbiji još uvek dominira takozvani “pay-as-you-go” model, gde se trenutne penzije isplaćuju iz doprinosa zaposlenih. Trenutno se u Srbiji beleži nepovoljan odnos broja zaposlenih i penzionera, što stvara dodatni pritisak na budžet PIO fonda. Stručnjaci ističu da produženje radnog veka može doprineti stabilnosti penzijskog sistema, ali i da je potrebno unapređenje uslova rada za starije zaposlene.
U Srbiji se za sada ne planira formalno produženje radnog veka, već se očekuje da će postepeno izjednačavanje starosne granice za žene i muškarce biti završeno 2032. godine, kada će i žene odlaziti u penziju sa 65 godina. Praksa švedskog modela ukazuje na potrebu za fleksibilnošću i stimulacijama za one koji žele da ostanu aktivni na tržištu rada i posle zakonske granice.
Pitanje održivosti penzijskog sistema ostaje ključno za ekonomski razvoj i socijalnu sigurnost stanovništva. Analitičari procenjuju da će dalji demografski trendovi i migracije dodatno uticati na penzijski sistem, dok iskustva iz Švedske pokazuju da je kombinacija fleksibilnosti i podsticaja za duži rad mogući put za zemlju poput Srbije.