Zemlja raspolaže velikim potencijalom iz sektora poljoprivrede i industrije, ali još nema sistemsku podršku za razvoj tržišta biogasa
Srbija raspolaže značajnim resursima za proizvodnju biogasa, ali ovi potencijali još uvek nisu dovoljno iskorišćeni, pokazuje aktuelna analiza stanja u sektoru obnovljivih izvora energije. Iako poljoprivreda i prehrambena industrija generišu veliku količinu biomase pogodnu za proizvodnju biogasa, broj operativnih postrojenja u zemlji ostaje ograničen, a proizvodnja ne dostiže nivo koji bi mogao značajno doprineti energetskoj tranziciji i diverzifikaciji izvora energije.
Prema dostupnim podacima, Srbija ima izuzetno povoljne uslove za korišćenje biogasa iz poljoprivrednog otpada, stočarske proizvodnje i ostataka iz prehrambene industrije. Međutim, uprkos postojećem potencijalu, razvoj tržišta biogasa u Srbiji se odvija sporo, a postojeća postrojenja čine mali udeo u ukupnoj proizvodnji energije iz obnovljivih izvora. Najveći deo biomase i dalje ostaje neiskorišćen, a proces izgradnje i puštanja u rad novih postrojenja susreće se sa brojnim administrativnim i finansijskim izazovima.
Analiza ukazuje da su ključne prepreke za širu upotrebu biogasa u Srbiji neadekvatna zakonska regulativa, nedostatak podsticajnih mera i ograničen pristup izvorima finansiranja. Takođe, investitori se suočavaju sa složenom procedurom za dobijanje dozvola, što usporava realizaciju novih projekata. Posledično, proizvodnja biogasa u Srbiji zaostaje za zemljama regiona koje su unapredile podsticaje i pojednostavile regulativu u ovoj oblasti.
S obzirom na aktuelne klimatske ciljeve i potrebu za smanjenjem emisije ugljen-dioksida, razvoj sektora biogasa mogao bi značajno doprineti smanjenju zavisnosti od fosilnih goriva i povećanju udela obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji. Stručnjaci ističu da je za brži napredak neophodno donošenje jasnih strategija, unapređenje regulatornog okvira i uvođenje podsticaja za investitore.
Uprkos izazovima, sektor biogasa u Srbiji ima potencijal za rast, posebno kroz integraciju sa poljoprivrednom proizvodnjom i cirkularnom ekonomijom. Dalji razvoj zavisiće od saradnje države, investitora i stručne javnosti, kao i od spremnosti za usvajanje novih tehnologija koje omogućavaju efikasnije iskorišćenje raspoloživih resursa.