Analiza UK Biobank baze na stotinama hiljada ljudi otkriva dve vrste neuroticizma, a konstruktivna anksioznost povezana je sa dužim životom
Naučnici su analizom velike UK Biobank baze podataka, koja obuhvata zdravstvene kartone, genomske podatke i ankete o ponašanju stotina hiljada ljudi, identifikovali dve nezavisne dimenzije neuroticizma i dokazali da umerena, konstruktivna briga može biti povezana sa dužim životnim vekom. Studija je objavljena u časopisu Science Bulletin i predstavlja značajan doprinos razumevanju odnosa između psiholoških osobina i zdravlja.
Istraživanje je potvrdilo da se tradicionalni neuroticizam, koji označava sklonost ka brizi, anksioznosti i negativnim emocijama, u većini prethodnih studija povezuje sa lošijim zdravstvenim ishodima, većim brojem mentalnih poremećaja i višom stopom smrtnosti. Ipak, evolutivni kontekst sugeriše da bi ljudska vrsta bez sposobnosti za brigu davno izumrla, jer je upravo briga ta koja ljude podstiče da izbegavaju opasnosti i vode računa o sebi.
Detaljnom analizom istraživači su izdvojili dve dimenzije: opšti emocionalni distres i ERIS (emocionalna reaktivnost i interna stabilnost). Prva dimenzija, emocionalni distres, povezana je sa nestabilnošću, bespomoćnošću i čestim promenama raspoloženja, što je prema studiji povezano sa lošijim mentalnim zdravljem. Druga dimenzija, ERIS, obuhvata konstruktivnu brigu i oprez, ali i sposobnost održavanja unutrašnje stabilnosti.
Ključni podatak studije je da su pojedinci sa visokim ERIS indeksom, odnosno oni koji brinu na konstruktivan način i zadržavaju emocionalnu stabilnost, živeli duže čak i od osoba koje nemaju izražen neuroticizam. Autori zaključuju da umerena briga, uz kontrolu emocionalne stabilnosti, može imati evolutivnu vrednost i doprineti dugovečnosti.
U praktičnom smislu, osobe koje umereno brinu češće odlaze na preventivne preglede, izbegavaju štetna ponašanja i obraćaju više pažnje na ishranu i stil života. Ova saznanja potvrđuju i druge studije – na primer, niža stopa smrtnosti u bračnim zajednicama delimično se objašnjava time što partneri brinu jedni o drugima i podstiču na blagovremene zdravstvene kontrole.
Važno je istaći da studija ukazuje na korelaciju, a ne na direktnu uzročno-posledičnu vezu. Teška, klinička anksioznost i hronični emocionalni distres su i dalje povezani sa lošim zdravstvenim ishodima. Ipak, balansirana i svesna anksioznost može biti evolutivni mehanizam zaštite, koji doprinosi produženju života. Studija zaključuje da razmena između bezbrižnosti i dugovečnosti nije jednostavna i da je funkcionalna anksioznost važan faktor u očuvanju zdravlja.