NOVI MODEL OTVARA VRATA ČITANJU LJUDSKIH MISLI
Veštačka inteligencija napravila je još jedan značajan korak u istraživanju ljudskog mozga. Novi model pod nazivom AIR-O osmišljen je tako da na osnovu neinvazivnih snimaka moždane aktivnosti prepozna na šta je osoba usmerila pažnju. Zatim te informacije pretvori u vizuelni prikaz. Ova tehnologija mogla bi da promeni način na koji se razumeju i razvijaju interfejsi između ljudskog mozga i računara.
Prema predstavljanju sistema, AIR-O može da generiše slike od početka, u realnom vremenu, koristeći podatke dobijene praćenjem moždane aktivnosti. Ideja je da veštačka inteligencija prepozna obrasce povezane sa vizuelnom pažnjom i na osnovu njih stvori sliku koja odgovara onome na šta je osoba fokusirana. Ipak, važno je napraviti razliku između prepoznavanja vizuelne pažnje i potpunog čitanja misli, jer ove mogućnosti nisu isto.
KAKO VEŠTAČKA INTELIGENCIJA TUMAČI SIGNALE IZ MOZGA?
Ovakav pristup nadovezuje se na višegodišnja istraživanja u oblasti neurološkog dekodiranja. Jedan od najvažnijih načina prikupljanja podataka jeste funkcionalna magnetna rezonanca (fMRI). Ona prati promene u protoku krvi i nivoima kiseonika u različitim delovima mozga, omogućavajući istraživačima da utvrde koje su oblasti aktivne tokom određenih aktivnosti. Naučnici već koriste veštačku inteligenciju kako bi te obrasce povezali sa slikama koje ispitanici posmatraju.
Sličan napredak predstavljen je i u istraživanju naučnika sa izraelskog Vajcmanovog instituta za nauku. Njihov sistem Brain-IT razvijen je za rekonstrukciju slika na osnovu moždane aktivnosti. Posebnost mu je u tome što analizira i sadržaj slike i njenu strukturu, uključujući raspored objekata i boje. Istraživači su pokazali da je sistem moguće prilagoditi novom ispitaniku uz približno jedan sat podataka sa snimanja. To predstavlja značajno smanjenje u odnosu na ranije pristupe.
NOVA ERA KOMUNIKACIJE IZMEĐU MOZGA I RAČUNARA
Potencijal ovakvih tehnologija prevazilazi samo stvaranje slika. Jedna od najznačajnijih mogućih primena jeste pomoć osobama koje zbog teških neuroloških oštećenja ne mogu da govore ili komuniciraju pokretima. Ukoliko bi sistemi za dekodiranje moždane aktivnosti postali dovoljno precizni i pristupačni, mogli bi da omoguće prenošenje određenih informacija bez korišćenja glasa ili fizičkih komandi. Naučnici, međutim, još istražuju koliko je takve rezultate moguće pouzdano primeniti van kontrolisanih laboratorijskih uslova.
Istovremeno, razvoj ovih sistema otvara ozbiljna pitanja o privatnosti i zaštiti ličnih podataka. Iako AIR-O i slične tehnologije ne predstavljaju dokaz da veštačka inteligencija može slobodno da čita sve ljudske misli, njihovo usavršavanje pokreće raspravu o tome ko bi mogao da pristupi podacima o moždanoj aktivnosti i u koje svrhe bi ih koristio. Zbog toga će, uz tehnološki napredak, biti neophodno razvijati jasna etička i pravna pravila koja štite mentalnu privatnost.