Kartica je praktična, brza i gotovo neprimetna. Prislonite je na terminal, začuje se kratko „bip“ i kupovina je završena. Upravo ta jednostavnost može da bude problem za ljude koji teško kontrolišu svakodnevnu potrošnju.
Kada plaćamo gotovinom, fizički vidimo kako novac napušta novčanik. Kod kartice tog osećaja nema. Zbog toga se nekoliko malih kupovina tokom dana lako pretvori u ozbiljan mesečni iznos.
Ako vam se često događa da na kraju meseca pogledate stanje na računu i zapitate se gde je novac nestao, nekoliko jednostavnih pravila može da pomogne.
Odredite koliko smete da potrošite nedeljno
Mesečni budžet mnogima deluje previše apstraktno. Ako sebi kažete da ovog meseca možete da potrošite 40.000 dinara, lako je izgubiti osećaj koliko je već potrošeno.
Zato raspoloživi novac podelite na nedeljne iznose. Tako ćete mnogo ranije primetiti da ste preterali i imati vremena da korigujete potrošnju.
Još jednostavnije rešenje jeste poseban račun ili kartica namenjena svakodnevnim troškovima. Na nju možete prebaciti unapred određeni iznos, dok ostatak novca ostaje odvojen.
Važno je i da redovno proveravate transakcije. Ne čekajte kraj meseca. Nekoliko minuta svakog ili svakog drugog dana dovoljno je da vidite koliko ste zaista potrošili.
Uvedite pravilo čekanja
Najveći neprijatelj budžeta često nisu računi ili velike planirane kupovine, već impulsivne odluke.
Videli ste patike, tehnički uređaj ili komad garderobe koji vam se dopada? Nemojte ga odmah kupiti. Uvedite sebi pravilo da za svaku neplaniranu kupovinu iznad određenog iznosa sačekate najmanje 24 sata.
Ako proizvod i sutradan želite i možete da ga uklopite u budžet, odluka je verovatno promišljenija. Ako ste na njega već zaboravili, upravo ste izbegli nepotreban trošak.
Pomaže i uklanjanje sačuvanih podataka kartice iz internet prodavnica. Kada morate ponovo da unesete podatke, dobijate nekoliko dodatnih trenutaka da razmislite da li vam je kupovina zaista potrebna.
Vratite gotovinu tamo gde najviše trošite
Ne morate potpuno da se odreknete kartice. Možete je koristiti za račune, gorivo i druge unapred planirane izdatke, a gotovinu za kategorije u kojima najčešće prekoračujete budžet.
Na primer, početkom nedelje odvojite određenu sumu za izlaske, dostavu hrane ili sitne kupovine. Kada taj novac potrošite, budžet za tu kategoriju je završen do sledeće nedelje.
Ovaj sistem je jednostavan upravo zato što postavlja fizičku granicu potrošnje.
Na kraju, kartica sama po sebi nije problem. Problem nastaje kada prestanemo da povezujemo svako prislanjanje kartice sa stvarnim novcem koji odlazi sa računa.
Cilj zato nije da prestanete da koristite karticu, već da svako plaćanje ponovo postane svesna odluka. Nekoliko malih prepreka između želje za kupovinom i samog plaćanja često je dovoljno da se mesečna potrošnja značajno lakše drži pod kontrolom.