Kupovina službenog automobila na prvi pogled deluje jednostavno: firma ima novac, plati vozilo i automobil odmah postaje njena imovina. Ipak, za mnoge kompanije to nije nužno i najpametnija opcija.
Alternativa je lizing, koji omogućava da firma koristi automobil bez toga da odmah izdvoji kompletnu njegovu vrednost. Zato odluka između kupovine i lizinga zapravo nije pitanje samo ukupne cene vozila, već i likvidnosti firme, troškova finansiranja i toga koliko dugo planirate da automobil koristite.
Kupovina: veći trošak odmah, ali automobil ostaje firmi
Pretpostavimo da kompanija želi službeni automobil vredan 25.000 evra.
Ako ga plati iz sopstvenih sredstava, firma odmah ostaje bez 25.000 evra raspoloživog novca. Sa druge strane, nema mesečnu ratu niti kamatu prema finansijskoj instituciji.
Automobil ulazi u imovinu firme i kompanija može da ga koristi godinama, a kasnije i proda.
Ovakva opcija najviše odgovara firmama koje imaju dovoljno gotovine i kojima izdvajanje većeg iznosa neće ugroziti svakodnevno poslovanje.
Problem nastaje kada firma praktično „zaključa“ veliki deo novca u automobilu.
Ako je tih 25.000 evra moglo da bude iskorišćeno za novu opremu, marketing, zapošljavanje ili širenje poslovanja, treba računati i taj propušteni potencijal.
Lizing čuva novac firme
Kod finansijskog lizinga automobil kupuje davalac lizinga i ostaje njegov vlasnik tokom trajanja ugovora, dok ga firma koristi i plaća ugovorene rate.
Firma zato ne mora odmah da izdvoji celu vrednost automobila.
Na primer, ako se za automobil od 25.000 evra plati određeno početno učešće, preostali iznos raspoređuje se kroz mesečne rate tokom nekoliko godina.
To kompaniji ostavlja više novca na računu za poslovanje.
Upravo je očuvanje likvidnosti jedna od najvažnijih prednosti lizinga.
Firma možda automobil na kraju plati više nego prilikom direktne kupovine, zbog kamata i različitih naknada, ali novac ne mora da izdvoji odjednom.
Narodna banka Srbije zato preporučuje da se kod poređenja ponuda ne gleda samo nominalna kamata već efektivna stopa lizing naknade, jer ona uključuje i druge troškove povezane sa finansiranjem.
Ne gledajte samo mesečnu ratu
Jedna od najčešćih grešaka jeste poređenje:
25.000 evra za kupovinu
sa
400 ili 500 evra mesečno za lizing.
To nisu direktno uporedive brojke.
Kod lizinga treba sabrati:
- početno učešće,
- sve mesečne rate,
- kamatu,
- naknade,
- troškove registracije,
- osiguranje,
- eventualnu poslednju ili otkupnu ratu.
NBS navodi da korisnik finansijskog lizinga snosi i troškove povezane sa korišćenjem predmeta lizinga, uključujući održavanje, osiguranje i registraciju.
Zato najjeftinija mesečna rata ne mora značiti i najjeftiniji automobil.
Jednostavan primer
Zamislimo dve firme koje imaju po 50.000 evra slobodnog novca.
Prva kupuje automobil za 25.000 evra u gotovini.
Posle kupovine ostaje joj 25.000 evra.
Druga firma uzima isti automobil na lizing i, recimo, na početku izdvaja samo nekoliko hiljada evra.
Njoj na računu ostaje znatno više kapitala.
Ako taj novac može da uloži u posao i na njemu ostvari prinos veći od troška lizinga, lizing može imati više ekonomskog smisla iako će nominalno automobil platiti skuplje.
Ako novac samo stoji na računu, računica može biti potpuno drugačija.
A šta ako firma menja automobile na nekoliko godina?
Tada lizing postaje još interesantniji.
Kompanija kojoj je važno da zaposleni stalno koriste relativno nova vozila može da posmatra automobil kao mesečni poslovni trošak, umesto kao imovinu koju planira da koristi deset godina.
Sa druge strane, firma koja kupi kvalitetan automobil i namerava da ga koristi sedam, osam ili deset godina može imati više koristi od direktne kupovine.
Nakon što je automobil plaćen, ona ga i dalje koristi, dok mu godišnji trošak kroz duži period postaje sve manji.
Važna razlika: ko je vlasnik?
Kod direktne kupovine vlasnik automobila je firma.
Kod finansijskog lizinga vlasnik je davalac lizinga dok traje ugovor. Firma može postati vlasnik nakon završetka ugovora samo ako je takva mogućnost predviđena ugovorom i ako ispuni ugovorene uslove.
To znači da firma tokom trajanja lizinga ne može automobil slobodno prodati ili njime raspolagati kao da je potpuno njen.
Kada je kupovina logičnija?
Kupovina ima više smisla kada firma ima dovoljno gotovine, nema bolju namenu za taj kapital i planira automobil da koristi dugo.
Posebno može biti zanimljiva kompanijama kojima mesečna likvidnost nije problem i koje žele da vozilo odmah bude njihova imovina.
Kada lizing ima više smisla?
Lizing može biti praktičniji kada firma želi da sačuva keš za poslovanje, ne želi veliko jednokratno izdvajanje ili redovno obnavlja vozni park.
Može biti interesantan i manjim i novoosnovanim kompanijama, jer predmet lizinga sam predstavlja značajno sredstvo obezbeđenja, pa se kod finansijskog lizinga često ne zahtevaju dodatna sredstva obezbeđenja karakteristična za druge oblike finansiranja.
Najvažnija računica
Pre odluke treba izračunati dve brojke.
Prva je:
ukupan trošak kupovine automobila tokom perioda u kojem ćete ga koristiti – minus cena po kojoj očekujete da ćete ga kasnije prodati.
Druga je:
učešće + sve rate lizinga + kamate + naknade + eventualni otkupni iznos.
Tek tada možete napraviti realno poređenje.
Još važnije pitanje glasi:
šta bi firma mogla da uradi sa novcem koji nije odmah potrošila na automobil?
Ako 20.000 ili 25.000 evra može da uloži u posao koji donosi znatno veći povrat od troška lizinga, čuvanje kapitala može biti važnije od toga da automobil bude odmah plaćen.
Ako takve investicije nema, direktna kupovina često postaje mnogo ozbiljnija opcija.
Zato odgovor na pitanje „kupovina ili lizing“ nije isti za svaku firmu.
Najjeftiniji automobil nije nužno onaj sa najmanjom mesečnom ratom, već onaj čije finansiranje najmanje opterećuje firmu u odnosu na korist koju vozilo donosi poslovanju.