Za samo nekoliko decenija od fabrike sveta do tehnološke supersile koja grabi ka vrhovima prema brojnim predviđanjima
Kada je Kina krajem sedamdesetih godina započela ekonomske reforme pod vođstvom Deng Sjaopinga, malo ko je mogao da pretpostavi da će zemlja za svega nekoliko decenija postati najveći izazivač američke ekonomske dominacije. Iz ekonomije koja je tada činila manje od dva procenta globalnog bruto domaćeg proizvoda, Kina je izrasla u silu koja danas generiše približno petinu svetske ekonomske aktivnosti kada se meri po paritetu kupovne moći. Nijedna velika država u modernoj istoriji nije ostvarila tako dug i intenzivan period ekonomskog rasta. Tokom više od četiri decenije kineska ekonomija beležila je prosečne stope rasta koje su daleko prevazilazile razvijene zemlje Zapada. Rezultat je stvaranje ogromne industrijske baze, moderne infrastrukture i srednje klase koja broji stotine miliona ljudi.
Prvobitni model razvoja oslanjao se na jeftinu radnu snagu, masovnu proizvodnju i izvoz. Međutim, Kina danas više nije samo „fabrika sveta“. Država ulaže ogromna sredstva u istraživanje i razvoj, napredne tehnologije, veštačku inteligenciju, biotehnologiju i proizvodnju čipova. Kineske kompanije postaju globalni lideri u sektorima koji su do pre samo dve decenije bili gotovo isključivo rezervisani za američke, evropske i japanske konkurente. Upravo zbog toga pitanje više nije da li će Kina biti jedna od vodećih ekonomskih sila, već kada bi mogla da postane najveća ekonomija na svetu.
Da li je Kina već najveća ekonomija?
Odgovor zavisi od metodologije merenja. Kada se bruto domaći proizvod računa prema paritetu kupovne moći, Kina je već nekoliko godina ispred Sjedinjenih Američkih Država. Ova metoda pokušava da uzme u obzir razlike u cenama između zemalja i realnu količinu dobara i usluga koje se mogu kupiti za određeni iznos novca. Po tom kriterijumu kineska ekonomija već zauzima prvo mesto.
Ipak, u međunarodnim finansijama i globalnim tržištima mnogo važniji pokazatelj ostaje nominalni BDP izražen u američkim dolarima. Prema tom merilu, SAD i dalje imaju značajnu prednost. Američka ekonomija je i dalje veća, dolar ostaje dominantna svetska valuta, a Volstrit predstavlja centralno mesto globalnih finansija. Upravo zbog toga se u većini analiza pitanje kineskog uspona odnosi na trenutak kada će Kina po nominalnom BDP-u prestići SAD.
Prognoze su se tokom poslednjih godina značajno menjale. Pre pandemije kovida mnogi ekonomisti smatrali su da će se to dogoditi između 2028. i 2032. godine. Međutim, usporavanje kineskog rasta, problemi na tržištu nekretnina i geopolitičke tenzije naveli su brojne institucije da pomere te procene. Danas se najčešće pominje period između sredine tridesetih i početka četrdesetih godina ovog veka, dok pojedini analitičari čak smatraju da Kina možda nikada neće ostvariti trajnu nominalnu prednost.
Snage koje guraju kineski rast
Kina raspolaže nizom strukturnih prednosti koje joj omogućavaju da nastavi približavanje američkoj ekonomiji. Prva je veličina domaćeg tržišta. Sa više od 1,4 milijarde stanovnika, zemlja poseduje ogromnu bazu potrošača i radne snage. Kako raste životni standard, unutrašnja potrošnja postaje sve važniji pokretač razvoja. Time se smanjuje zavisnost od izvoza, koji je decenijama bio glavni motor kineskog ekonomskog čuda.
Druga velika prednost jeste industrijska moć. Kina proizvodi više industrijske robe nego Sjedinjene Države, Japan i Nemačka zajedno u brojnim sektorima. Njeni lanci snabdevanja duboko su integrisani u globalnu ekonomiju. Čak i kada multinacionalne kompanije pokušavaju da diversifikuju proizvodnju, teško uspevaju da pronađu alternativu koja može da zameni kompletnu kinesku infrastrukturu, logistiku i kapacitete.
Treći faktor je tehnološki razvoj. Kina više nije samo kopija zapadnih inovacija. Kompanije iz ove zemlje danas prednjače u oblastima električnih vozila, baterija, obnovljivih izvora energije i digitalnih plaćanja. Država sistematski podstiče razvoj strateških industrija kroz dugoročne planove i ogromna ulaganja. Takav pristup omogućava koncentraciju resursa kakvu je teško ostvariti u većini tržišnih ekonomija.
Prepreke na putu ka vrhu
Iako je kineski uspon impresivan, on nije nezaustavljiv. Najveći dugoročni problem predstavlja demografija. Kina se suočava sa starenjem stanovništva i padom nataliteta, što postepeno smanjuje broj radno sposobnih građana. Zemlja koja je decenijama imala gotovo neiscrpan rezervoar radne snage sada ulazi u fazu kada će nedostatak radnika postajati sve izraženiji.
Drugi izazov jeste visok nivo zaduženosti, naročito u sektoru nekretnina i kod lokalnih vlasti. Godinama je građevinski sektor bio jedan od glavnih pokretača rasta. Međutim, pucanje pojedinih balona na tržištu pokazalo je da se takav model ne može beskonačno održavati. Restrukturiranje ekonomije prema većoj potrošnji i inovacijama zahteva vreme i nosi značajne rizike.
Treći problem odnosi se na geopolitičke odnose. Rivalstvo između Pekinga i Vašingtona postalo je centralna osovina međunarodne politike. Ograničenja izvoza naprednih čipova, trgovinske barijere i rastuće bezbednosne tenzije mogu usporiti kineski tehnološki napredak. Istovremeno, deo međunarodnih kompanija nastoji da smanji zavisnost od kineskog tržišta, što dodatno komplikuje razvojne planove Pekinga.
Svet u kojem Kina postaje broj jedan
Čak i ako Kina formalno preuzme prvo mesto po veličini ekonomije, to neće automatski značiti kraj američke dominacije. Ekonomska moć predstavlja samo jedan deo ukupne nacionalne snage. Sjedinjene Države i dalje raspolažu vodećim univerzitetima, najuticajnijim finansijskim tržištima, globalnom vojnom mrežom i valutom koja ostaje ključni stub međunarodnog sistema.
Verovatniji scenario jeste svet u kojem dve supersile dele globalni ekonomski prostor. Kina bi mogla postati najveća ekonomija po obimu proizvodnje i trgovine, dok bi SAD zadržale dominantan uticaj u finansijama, inovacijama i međunarodnim institucijama. Takav model već se nazire u savremenoj globalnoj ekonomiji. Umesto jednopolarne ere, svet ulazi u period dugotrajne konkurencije između dve najveće sile.
Pitanje više nije da li će Kina nastaviti da raste i jača svoj globalni položaj. Ključno pitanje postaje da li će njen rast biti dovoljno brz da nadmaši strukturne izazove sa kojima se suočava. Većina ozbiljnih procena sugeriše da Kina ima realne šanse da tokom narednih petnaestak godina postane najveća ekonomija sveta po nominalnom BDP-u. Ipak, put do tog cilja biće sporiji i neizvesniji nego što se verovalo pre jedne decenije. Ono što je gotovo sigurno jeste da će upravo kinesko-američko rivalstvo oblikovati ekonomsku istoriju prve polovine 21. veka.