Evropska unija suočava se sa sve većim ekonomskim izazovom u odnosima sa Kinom. Tokom 2025. godine EU je iz Kine uvezla robu vrednu 559,4 milijarde evra, dok je na kinesko tržište izvezla svega 199,6 milijardi evra. Razlika je dostigla rekordnih 359,8 milijardi evra, pokazuju podaci Eurostata.
Kada se taj iznos rasporedi na 365 dana, proizlazi da je Evropska unija u trgovini robom sa Kinom beležila deficit od gotovo 986 miliona evra dnevno – praktično milijardu evra svakog dana.
Problem za Brisel nije samo veličina deficita, već i brzina kojom je rastao.
Za pet godina deficit gotovo udvostručen
Još 2020. godine trgovinski deficit EU sa Kinom iznosio je oko 182 milijarde evra. Do 2025. praktično se udvostručio i dostigao gotovo 360 milijardi.
Samo u odnosu na 2024. godinu evropski izvoz u Kinu smanjen je za 6,5 odsto, dok je uvoz kineske robe povećan za 6,4 odsto. Ako se posmatra duži period, razlika je još izraženija: od 2015. do 2025. izvoz EU u Kinu povećan je za 37,1 odsto, dok je uvoz iz Kine porastao čak 89 odsto.
Upravo zbog toga evropski zvaničnici sve otvorenije govore o potrebi za promenom ekonomskih odnosa sa Pekingom.
Zašto Evropa toliko uvozi iz Kine?
Kina je tokom prethodnih decenija postala jedan od najvažnijih proizvodnih centara sveta. Evropske kompanije i potrošači oslanjaju se na kinesku proizvodnju u širokom spektru proizvoda – od elektronike i mašina do industrijskih komponenti i robe široke potrošnje.
Kina je 2025. bila najveći izvor uvoza robe u Evropsku uniju. Na kinesku robu odnosilo se čak 22,3 odsto ukupnog uvoza EU iz zemalja izvan Unije.
Posebno značajnu ulogu imaju električna oprema, mašine i njihove komponente, koje se nalaze među najvažnijim proizvodnim grupama u trgovini između dve ekonomije.
To istovremeno pokazuje koliko je evropska ekonomija povezana sa kineskim proizvodnim lancima.
Evropska industrija pod sve većim pritiskom
Problem za Evropu nije samo to što kupuje više kineskih proizvoda nego što prodaje Kini.
Brisel je sve zabrinutiji zbog konkurencije kineskih kompanija u industrijama koje Evropska unija smatra strateški važnim. Među njima su električna vozila, baterije, solarni paneli, elektronika, mašine i druge napredne tehnologije.
Evropski proizvođači suočavaju se sa kompanijama koje proizvode u ogromnim količinama i često mogu da ponude niže cene.
Zbog toga se u evropskim ekonomskim krugovima sve češće govori o mogućnosti novog „kineskog šoka“ – talasa jeftinijih industrijskih proizvoda koji bi mogao da dodatno pritisne evropske fabrike i proizvođače.
Brisel više ne želi samo razgovore
Evropska komisija tokom 2026. sve otvorenije poručuje da sadašnji odnos nije održiv.
EU i Kina započele su pregovore čiji je cilj smanjenje ogromne trgovinske neravnoteže, ali je Brisel istovremeno ostavio otvorenu mogućnost novih mera zaštite evropskog tržišta.
Predstavnici Evropske komisije upozorili su da sam dijalog možda neće biti dovoljan i da bi EU mogla da pribegne jednostranim trgovinskim merama ukoliko ne dođe do napretka u pregovorima sa Pekingom.
Time pitanje trgovinskog deficita više nije samo ekonomska statistika. Ono postaje jedno od važnijih političkih pitanja u odnosima dve ekonomske sile.
Problem je i vrednost kineske valute
U evropskoj debati pojavilo se i pitanje kursa kineskog juana.
Pojedini evropski lideri smatraju da relativno slab juan dodatno povećava konkurentnost kineskih proizvoda, jer ih čini jeftinijim na evropskom tržištu.
Nemački kancelar Fridrih Merc ukazao je u junu upravo na kurs valute kao jedan od faktora koji mogu uticati na konkurentsku poziciju kineske privrede.
Za evropsku industriju to dodatno komplikuje situaciju: ne mora samo da se takmiči sa ogromnim kineskim proizvodnim kapacitetima, već i sa cenama koje su u brojnim sektorima veoma teško dostižne.
EU istovremeno ostvaruje trgovinski suficit sa svetom
Važno je, međutim, napraviti razliku između trgovine EU sa Kinom i ukupne spoljne trgovine Evropske unije.
EU nije tokom 2025. godine ukupno imala trgovinski deficit. Naprotiv, u trgovini robom sa svetom ostvarila je suficit od 128 milijardi evra. Veliki suficiti u hemijskoj industriji, vozilima i drugim sektorima nadoknadili su deficite u energetici i pojedinim kategorijama robe.
Problem je, dakle, koncentrisan upravo u odnosu sa Kinom.
To je jedan od razloga zbog kojih brojka od gotovo milijardu evra dnevno privlači toliko pažnje evropskih institucija.
Problem se nastavio i tokom 2026.
Prvi podaci za 2026. ne ukazuju da je trgovinska neravnoteža nestala.
Prema Eurostatu, deficit EU u trgovini robom sa Kinom samo u prvom kvartalu 2026. dostigao je 98 milijardi evra, što je bio najviši kvartalni nivo još od trećeg kvartala 2022. godine.
To znači da pitanje nije samo posledica jedne neuobičajene godine, već deo mnogo šire promene odnosa između dve ekonomije.
Može li Evropa da smanji zavisnost od Kine?
Evropska unija sada se nalazi pred komplikovanim izborom.
Sa jedne strane, želi da zaštiti sopstvenu industriju, smanji stratešku zavisnost od kineskih dobavljača i spreči da pojedini evropski proizvođači izgube tržište zbog jeftinijeg uvoza.
Sa druge strane, Kina je jedan od najvažnijih trgovinskih partnera EU, a evropske kompanije zavise od kineskih komponenti, sirovina i proizvodnih kapaciteta.
Previše agresivne trgovinske mere zato bi mogle da izazovu odgovor Pekinga, povećaju troškove evropskim kompanijama i podignu cene određenih proizvoda za potrošače.
Zbog toga je 359,8 milijardi evra trgovinskog deficita mnogo više od velike brojke u statistici.
Gotovo milijardu evra dnevno pokazuje koliko se odnos ekonomskih snaga između Evrope i Kine promenio – i zašto će pitanje kineskog izvoza, evropske industrije i zaštite tržišta verovatno biti jedna od najvažnijih ekonomskih tema Evropske unije u narednim godinama.