Ujedinjeni Arapski Emirati izlaze iz OPEC-a, čime grupa gubi 13–14% kapaciteta i 3,6 miliona barela dnevne proizvodnje
Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEC) suočava se sa značajnim izazovima u održavanju uticaja na globalne cene nafte nakon izlaska Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE). Prema zvaničnim podacima, UAE su pre izlaska činile 13–14% ukupnog OPEC kapaciteta, sa proizvodnjom od 3,6 miliona barela dnevno (bpd) i ukupnim kapacitetom od 4,85 miliona bpd u 2024. godini. Odlazak UAE iz OPEC-a usledio je nakon ranijih izlazaka Katara i Angole, ali ovaj gubitak predstavlja najveći izazov po pitanju obima proizvodnje za grupaciju u poslednjem periodu.
Kratkoročni uticaj na cene nafte, prema analitičarima, ostaje ograničen zbog aktuelnih poremećaja u snabdevanju. Oko 2 miliona barela dnevne proizvodnje UAE i dalje je ograničeno usled poremećaja u transportu kroz Ormuski moreuz, što smanjuje mogućnost neposrednog povećanja izvoza nakon izlaska iz OPEC-a. Analitičari procenjuju da će povratak na prethodne nivoe proizvodnje zahtevati nekoliko meseci nakon normalizacije protoka nafte.
OPEC ne određuje direktno cenu nafte, već je utiče kroz koordinisano ograničavanje proizvodnje među članicama. Izlazak UAE smanjuje obim nafte koji se kontroliše kvotama i povećava udeo proizvodnje izvan zajedničkog dogovora. Prema proceni analitičara iz Wood Mackenzie, “odlazak UAE iz OPEC-a imaće minimalan uticaj na tržišne temelje u 2026. godini”, ali se očekuje veća promena kada budu otklonjena ograničenja i dodatni kapaciteti uključeni u proizvodnju.
UAE uveliko šire kapacitete sa ciljem dostizanja 5 miliona barela dnevno do 2027, uz planirana ulaganja od 145 milijardi dolara do 2030. godine. U okviru OPEC+ sporazuma, proizvodnja UAE bila je ograničena na 3,5 miliona barela dnevno, znatno ispod tehničkog kapaciteta zemlje. Analitičari iz Wood Mackenzie navode da je jaz između kapaciteta i kvota bio odlučujući faktor za odluku o izlasku, jer investicije UAE nisu pratile ograničenja iz OPEC+ dogovora.
Kako dodatni kapaciteti UAE budu ulazili na tržište van OPEC koordinacije, veći deo svetske ponude nafte biće određivan samostalno, što umanjuje sposobnost OPEC-a da direktno utiče na cene kroz zajedničke odluke. Analitičari iz Rystad Energy ističu da se rezerve fleksibilne proizvodnje koncentrišu kod sve manjeg broja zemalja, čime se OPEC-u smanjuje manevarski prostor za brze reakcije na promene potražnje ili poremećaje na tržištu.
Dodatni izazov za OPEC predstavlja kontinuirani rast svetske potražnje, koja prema analitičarima iznosi 1 do 1,5 miliona barela dnevno godišnje, pre svega u Aziji i zemljama u razvoju. Iako će UAE imati veću pregovaračku moć na globalnom tržištu nafte, analitičari ukazuju da rast potrošnje može apsorbovati deo dodatne ponude, ali ukoliko potražnja oslabi, povećana ponuda izvan OPEC-a može dodatno pritisnuti cene nafte. Sve ove promene ukazuju na to da će OPEC u narednim godinama morati da redefiniše svoju strategiju, jer gubitak kapaciteta i konkurencija izvan kartela povećavaju rizik od viška ponude i slabijih cena.