Porodice se suočavaju sa rastućim cenama dugoročne nege, dok socijalne i veteranska primanja više ne pokrivaju pune troškove
Rastući troškovi domova za obolele od demencije u Sjedinjenim Američkim Državama doveli su do toga da porodice sve češće traže alternativna rešenja za dugoročnu negu svojih članova. U konkretnom slučaju iz Arizone, mesečni izdaci za boravak u ustanovi za starije osobe sa demencijom prevazišli su mogućnosti pokrića iz veteranskih i socijalnih primanja, što je nateralo porodicu da pronađe ekonomičniji model brige.
Nakon više od sedam godina u domu za stare u Kaliforniji, gde su prihodi iz Socijalnog osiguranja i beneficija za veterane u početku pokrivali troškove, finansijsko opterećenje je poraslo do te mere da više nije bilo održivo. Porodica je donela odluku da obolelu preseli u malu stambenu jedinicu (trailer home) u neposrednoj blizini porodične kuće u Arizoni. Ovaj potez omogućio je direktnu svakodnevnu brigu, sa smanjenim troškovima, ali i potrebom za ličnim angažovanjem članova porodice.
Ovakvi trendovi odražavaju šire ekonomske izazove sa kojima se suočavaju američke porodice usled rasta cena dugoročne zdravstvene nege, posebno za obolele od demencije. U mnogim slučajevima, čak i prodaja imovine ili višegodišnje štednje nisu dovoljne za pokriće sve skupljih mesečnih izdataka. Prema dostupnim podacima, prosečna cena privatnog doma za stare u SAD-u neprekidno raste poslednjih godina, dok se javne beneficije često ne usklađuju sa realnim troškovima inflacije u sektoru zdravstva.
Novi model zajedničkog života u malim montažnim kućama predstavlja kompromis između lične brige i ekonomske održivosti, ali nosi i dodatne izazove u pogledu opterećenja porodice i dostupnosti stručne medicinske pomoći. Stručnjaci ističu da je potreban sistemski odgovor na rastuće troškove i razvoj dodatnih oblika podrške za porodice koje brinu o osobama sa hroničnim bolestima, kako bi se izbegla finansijska iscrpljenost i pad kvaliteta života pacijenata.