Udeo urbanog stanovništva porastao sa 20 na 45 odsto od 1950. do danas, prema izveštaju Ujedinjenih nacija
Prema najnovijem izveštaju Ujedinjenih nacija o urbanizaciji, broj megagradova – gradova sa više od 10 miliona stanovnika – dostigao je 33 širom sveta u 2025. godini, dok je u 1975. takvih gradova bilo svega osam. Ovaj rast prati značajan pomak globalnog stanovništva ka urbanim sredinama. Podaci UN pokazuju da je u 1950. godini svega 20 odsto svetskog stanovništva živelo u gradovima, dok je taj procenat danas porastao na 45 odsto.
Jedan od najnaseljenijih gradova na svetu, Džakarta u Indoneziji, proglašena je za najnaseljeniji grad prema poslednjem izveštaju UN, sa 42 miliona stanovnika u širem gradskom pojasu. Međutim, sama veličina populacije ne odražava uvek gustinu naseljenosti. Na primer, Džakarta je prostorno raspoređena na više od 2.500 kvadratnih milja, što znači da je stanovništvo razuđenije u odnosu na druge globalne metropole.
Nasuprot tome, gradovi poput Dakke u Bangladešu i Mumbaja u Indiji spadaju u najgušće naseljene urbane centre sveta, jer njihovi milioni stanovnika žive na relativno maloj površini. Različiti izvori koriste različite metodologije pri rangiranju najgušće naseljenih gradova – neki se fokusiraju na administrativne granice, dok drugi uključuju šire metropolitsko područje.
Prema izveštaju Ujedinjenih nacija, trend urbanizacije posebno je izražen u poslednjim decenijama, a očekuje se da će broj urbanih stanovnika i dalje rasti. Povećana koncentracija stanovništva u velikim gradovima ima značajne ekonomske, infrastrukturne i socijalne posledice, posebno u pogledu stanovanja, saobraćaja i javnih usluga.
Analiza globalnih podataka pokazuje da se dinamičan rast urbanih sredina uglavnom odvija u Aziji i Africi, gde su ekonomski razvoj i migracije iz ruralnih područja glavni pokretači ove promene. U izveštaju je istaknuto da će dalje povećanje broja megagradova zahtevati prilagođavanje urbanih politika i ulaganja u infrastrukturu kako bi se obezbedio održiv rast.
Ove promene predstavljaju izazov za lokalne vlasti, ali istovremeno otvaraju prilike za razvoj novih tržišta i privlačenje investicija u oblasti stanovanja, saobraćaja i komunalnih usluga, što može doprineti dugoročnom ekonomskom rastu i poboljšanju kvaliteta života stanovnika.









