Bivša biotehnološka kompanija ChromeCo, sa više od 15 miliona genetskih profila, prodala je bazu podataka i brend TTAM Research Institute-u, a korisnici su izbrisali samo dva miliona naloga
Američka biotehnološka kompanija 23andMe, poznata po masovnoj komercijalizaciji genetskog testiranja, prodata je u martu 2025. godine neprofitnoj organizaciji TTAM Research Institute za 305 miliona dolara (oko 33,5 milijardi dinara), uključujući bazu podataka sa više od 15 miliona korisnika širom sveta. Prethodno procenjivana na milijarde dolara, kompanija je promenila ime u Chrome Holding Co. (ChromeCo, Inc.) usled ozbiljnih finansijskih problema, pada prihoda i velikog hakerskog napada koji je 2023. godine kompromitovao podatke gotovo sedam miliona korisnika.
Za razliku od drugih digitalnih servisa, genetski podaci ostaju trajno povezani sa pojedincima i njihovim porodicama. DNK profil nije samo lična informacija, već otkriva nasleđene podatke o roditeljima, potomcima i široj rodbini, što povećava vrednost i rizik od zloupotrebe ovakvih baza podataka. Podaci se koriste ne samo za personalizovanu medicinu već i kao resurs za farmaceutske kompanije, gde je saradnja sa GlaxoSmithKline-om još 2018. godine vredela stotine miliona dolara.
Korisnici 23andMe su dobili mogućnost da obrišu svoje podatke, ali je to prema procenama učinilo samo dva miliona korisnika. Većina genetskih profila ostala je u bazi koja je sada deo imovine TTAM instituta. Ovakva akvizicija naglašava ranjivost modela direktnog genetskog testiranja, jer u slučaju stečaja ili prodaje, baze postaju predmet transakcije i mogu se preneti novim vlasnicima.
Genetski podaci, za razliku od lozinki ili finansijskih informacija, ne mogu se promeniti ili poništiti, a njihova vrednost leži u dugoročnom komercijalnom i istraživačkom potencijalu. Pored 23andMe, i druge kompanije kao što su Ancestry i Nebula Genomics razvijaju slične modele, omogućavajući korisnicima da prodaju ili licenciraju svoje DNK podatke putem novih tehnologija, uključujući blokčejn.
Regulatorni okviri, poput Opšte uredbe o zaštiti podataka o ličnosti (GDPR) u Evropi, tretiraju genetske podatke kao posebnu kategoriju, ali ne rešavaju pitanje kolektivnog vlasništva i prenosa podataka u slučaju promene vlasničke strukture. Formalni pristanak korisnika često ne podrazumeva potpunu svest o posledicama, naročito jer sporazumi omogućavaju prenos podataka pri prodaji ili stečaju. Vrednost globalne industrije direktnog genetskog testiranja procenjuje se na više od dve milijarde dolara godišnje, sa tendencijom rasta, dok genetski podaci postaju ključna strateška imovina na tržištu biotehnologije.