Uspešni trgovac i privrednik uspeo je da stekne veliko bogatstvo sopstvenim radom i poslovnom veštinom.
Međutim, za razliku od mnogih imućnih savremenika, odlučio je da najveći deo stečene imovine ne ostavi naslednicima, već državi i svom narodu. Zahvaljujući toj odluci, njegovo ime i danas zauzima posebno mesto među najvećim srpskim zadužbinarima.
Sticanje bogatstva kroz zanat
Rođen u Beogradu tokom devetnaestog veka, Spasić je rano ušao u svet trgovine. Posao je razvijao strpljivo i promišljeno, gradeći ugled pouzdanog privrednika. Vremenom je postao jedan od najuspešnijih poslovnih ljudi svog doba. Njegova imovina obuhvatala je vredne nekretnine, poslovne objekte i značajan kapital, što ga je svrstalo među najbogatije Srbe tog vremena.
Borio se kroz život, neprestano i marljivo učeći i radeći. Radio je u voskarskoj radnji, zatim bakalnici, te se posvetio kožarskom i opančarskom zanatu. Upravo on će mu mu omogućiti da otvori sopstvenu radnju, a potom i razvije poslovanje.
Dobar poslovni uspeh i lična kultura doneli su mu ugled u društvu. Zato je postao član Upravnog odbora Narodne banke, predsednik Upravnog odbora Prometne banke, opštinski odbornik i narodni poslanik.
Filip Pejković
Zadužbinar
Zadužbina Nikole Spasića finansirala je brojne projekte od javnog značaja. Deo sredstava ulagao se u zdravstvene ustanove i pomoć ugroženima. Podržavani su i različiti obrazovni programi, kao i inicijative koje su doprinosile razvoju srpske kulture. Na taj način njegovo bogatstvo nije ostalo zatvoreno u privatnim okvirima, već je postalo pokretač korisnih društvenih promena.
Spasić je podigao Hram Svetog velikomučenika Trifuna na Topčiderskom groblju i Đačko sklonište za siromašne đake u dvorištu Palilulske osnovne škole (današnja OŠ Vuk Karadžić). Tokom Prvog balkanskog rata je otvorio i opremio bolnicu za pedeset ranjenika. Plaćao je izlivanja i organizovao prebacivanja crkvenih zvona u srpske gradove koji su još bili pod osmanskom vlašću. U Kruševcu osnovao Dom srpskog narodnog invalidskog fonda Sveti Đorđe – Zadužbina Nikole Spasića i poklonio mu imanje u Beogradu.
Iako je stekao veliko bogatstvo, Nikola Spasić smatrao je da materijalna dobra imaju veću vrednost kada služe opštem interesu. Ostao je lično veoma skroman. Bogato imanje je 1912. godine zaveštao otadžbini, a supruzi je ostavio letnjikovac i vinograd u Topčideru.
Istoričari često ističu da je vrednost imovine koju je ostavio bila izuzetno velika za tadašnje prilike. Poređenja sa nekim od najpoznatijih svetskih fondacija i zadužbina, poput Nobelove, govore o razmerama njegovog podviga. Upravo zato se njegovo ime i danas navodi kao primer odgovornosti i patriotizma.
Nasleđe Nikole Spasića prevazilazi finansijske pokazatelje i vrednost nekretnina. Njegova najveća ostavština nalazi se u ideji da uspeh pojedinca može biti iskorišćen za dobrobit društva. Generacije koje su došle posle njega koristile su rezultate njegovog dobročinstva.
Pažljivi šetač Knez Mihailovom ulicom i danas će primetiti da se Spasićevo ime nalazi na nekoliko objekata podignutih sredstvima njegove zadužbine. Takođe, videće i bistu Nikole Spasića koja se nalazi na fasadi jedne od tih velelepnih zdanja.
Filip Pejković