U poređenju sa prosekom od 9,5 sati sna prema modelu, ljudska vrsta ostvaruje najnižu količinu sna među 30 analiziranih primata
Ljudi spavaju prosečno 7 sati tokom noći, što predstavlja najmanju količinu sna među svim primatima. Prema modelu koji uzima u obzir veličinu tela, mozga i ishranu, očekivano vreme sna za vrstu sa ljudskim karakteristikama iznosi 9,5 sati dnevno. Ipak, stvarni prosek kod ljudi je oko 7 sati, što ovu pojavu čini izuzetkom u poređenju sa ostalim primatima. Ove podatke objavili su naučnici analizom više od 30 proučenih vrsta primata.
Pavijani, lemuri i druge vrste majmuna često spavaju čak i duže od ljudi, bez obzira na to što imaju manje mozgove i nesigurnije uslove odmora. Očekivalo bi se, prema standardnim teorijama, da veći i metabolički zahtevniji mozak, kakav imaju ljudi, zahteva više sna. Međutim, paradoks ljudskog sna pokazuje suprotan trend, gde ljudi zauzimaju poslednje mesto po ukupnom vremenu sna među primatima.
Paradoks ljudskog sna i razlog za manje spavanja
Kod većine primata, izbor mesta za spavanje nosi visok nivo rizika. Spavanje na drveću ili izloženim granama povećava verovatnoću napada predatora. Zbog toga mnoge vrste primata spavaju češće, ali isprekidano, kako bi povećale šanse za preživljavanje. S druge strane, ljudi su kroz evoluciju razvili drugačiji pristup – spavanje u grupama, u zaklonjenim prostorima i pored vatre. Ovi faktori su omogućili sigurnije i efikasnije spavanje.
Kao rezultat toga, ljudski san postao je koncentrisan u jedan glavni period tokom noći, bez brojnih kratkih dremki. Ova promena omogućila je kraće, ali kvalitetnije spavanje, jer su ljudi mogli da održe sve potrebne funkcije obnove mozga i tela u manjem broju sati.
Efikasnost sna i REM faza kod ljudi
Studija iz 2008. godine, objavljena u časopisu „Evolution“, analizirala je više od 100 vrsta sisara u različitim ekološkim uslovima. Rezultati su pokazali da na strukturu sna podjednako utiču rizik i metabolički zahtevi, kao i veličina mozga. Ljudi spavaju manje, ali u proseku duže ostaju u REM fazi sna u odnosu na druge primate. REM faza je ključna za obradu emocija i pamćenje, a kod ljudi ima posebno važnu ulogu.
Zbog toga, iako ukupno vreme sna kod ljudi iznosi 7 sati, kvalitet i efikasnost sna omogućavaju normalno funkcionisanje. Ovaj obrazac odražava jedinstvenost ljudskog sna u okviru evolucije primata. Naučnici ističu da su sigurnost i grupno ponašanje ključni faktori koji su omogućili ovaj razvojni put. I dalje ostaje otvoreno pitanje kako se obrasci sna razlikuju kod primata u veštačkim uslovima, ali osnovni zaključak ostaje: ljudi spavaju najmanje među svim primatima.









