Državna železnička kompanija u minusu od 211 miliona evra zbog visokih troškova održavanja i investicija u infrastrukturu
Državna železnička kompanija Srbijavoz završila je 2023. godinu sa najvećim neto gubitkom u svojoj istoriji, u iznosu od 1,8 milijardi dinara (211 miliona evra), pokazuju finansijski izveštaji objavljeni na portalu Agencije za privredne registre. Ovaj rezultat predstavlja značajan rast gubitka u poređenju sa prethodnom godinom, kada je minus iznosio oko 260 miliona dinara (2,2 miliona evra).
Prema zvaničnim podacima, Srbijavoz je tokom 2023. ostvario dobit od 175 miliona dinara, dok je 2022. završila sa gubitkom od 344 miliona dinara. U 2021. godini kompanija je zabeležila dobit od oko 200 miliona dinara, što ukazuje na naglo pogoršanje poslovanja u poslednjem periodu.
Analitičari ukazuju da je produbljivanje gubitka rezultat velikih ulaganja u izgradnju i obnovu železničke infrastrukture, kao i visokih troškova održavanja pruga i voznog parka. Posebno se ističu problemi sa nedovoljno izgrađenom mrežom pruga, povećanim zaduživanjem za nabavku novih garnitura i osnovnih sredstava, ali i padom poverenja putnika zbog bezbednosnih incidenata.
Dragoljub Rajić iz Klastera železnica jugoistočne Evrope navodi da su ulaganja nužna zbog modernizacije sistema, ali upozorava da paralelni problemi sa bezbednošću i organizacijom dodatno urušavaju poslovanje. “Preduzeće ne može da napravi veliki finansijski rezultat zato što su ulaganja trenutno ogromna, a kompanija se zadužuje da bi nabavila nove garniture i uložila u osnovna sredstva”, ocenjuje Rajić. Dodaje da su incidenti poput obrušavanja nadstrešnice na stanici u Novom Sadu i iskakanja vozova kod Subotice dodatno smanjili poverenje putnika.
Troškovi održavanja predstavljaju posebno opterećenje: prema podacima Transportne zajednice za Zapadni Balkan, održavanje jednog kilometra pruge u Srbiji iznosi 80.000 evra, dok je prosek u Evropi od 22.000 do 25.000 evra. Rajić objašnjava da je glavni razlog tome model razvoja zasnovan na angažovanju kineskih kompanija, gde su lokalne firme angažovane samo za osnovne građevinske radove, dok su složeniji poslovi i oprema pretežno iz inostranstva. Dodatno, aranžmani sa kineskim partnerima predviđaju garanciju od samo tri godine, što povećava troškove održavanja nakon isteka tog perioda.
Problemi su dodatno pojačani neujednačenim voznim parkom, jer Srbijavoz nabavlja vozila od različitih proizvođača – švajcarskog Štadlera, kineskih partnera i ruskih URAL garnitura – što zahteva specijalizovano i skupo održavanje. U evropskim sistemima se, naprotiv, koristi jedinstveni tip vozova radi racionalizacije troškova.
Kritike na račun upravljanja i održavanja infrastrukture pojačane su nakon obustavljanja saobraćaja tokom studentskih protesta, što je prema Rajiću nanelo štetu ugledu domaće železnice i izazvalo zabrinutost i kod međunarodnih partnera. U poređenju sa železnicama u drugim delovima Evrope i čak u ratno zahvaćenim oblastima, ovakvi prekidi smatraju se znakom slabosti sistema.
Ukupno, finansijski rezultati Srbijavoza za 2023. godinu ukazuju na potrebu za optimizacijom troškova, racionalizaciju nabavke opreme i unapređenje bezbednosti, kako bi se obezbedila održivost i povratak poverenja korisnika u železnički saobraćaj.