Upotreba aplikacija za svesno umetanje grešaka raste zbog sumnje da AI generiše tekstove, dok menadžeri i profesori češće pozitivno reaguju na nesavršenost
Masovna primena naprednih tekstualnih alata dovela je do toga da sve veći broj ljudi, uključujući zaposlene i studente, namerno pravi slovne greške kako bi njihova pisana komunikacija delovala autentičnije i ljudskije. Ova praksa se širi i u poslovnom okruženju, gde radnici pokušavaju da dokažu nadređenima da njihove izveštaje i mejlove ne piše AI, već oni sami.
Student Harvardske poslovne škole Ben Horwitz prepoznao je ovaj trend kao poslovnu priliku i razvio aplikaciju Sinceerly, koja automatski menja perfektno napisane tekstove u nesavršenije i „razbijenije“ verzije. Aplikacija nudi tri nivoa „ljudskosti“: suptilni, ljudski i CEO, od kojih je poslednji karakterističan po izuzetno kratkom i nemarnom stilu. Horwitz navodi da je aplikacija više šaljivog karaktera, sa ciljem da osvetli nesigurnost korisnika u to ko zaista stoji iza pročitanog teksta.
Fenomen namernih grešaka primećen je i u obrazovnom sektoru. Profesor protokola na španskoj instituciji UNED, Julio Alonso, ističe da često mora da se suzdržava da studentima ne dodeli višu ocenu kada naiđe na slovne greške u radovima. On objašnjava da takva nesavršenost podsvestno deluje kao dokaz ljudskog truda i ličnog angažovanja, za razliku od materijala koji potencijalno generišu automatizovani alati.
Sve veća svest o ovom trendu prisutna je među zaposlenima, menadžerima, studentima, ali i novinarima i široj online populaciji. Praksa namernog pravljenja grešaka, kako se navodi, može dovesti do toga da se u budućnosti čak i napredni tekstualni alati obučavaju da svesno ubacuju greške, što bi paradoksalno vratilo proces na početak – u potragu za istinskom ljudskom autentičnošću u pisanju.
Ovaj fenomen ukazuje na rastuće nepoverenje u digitalnu komunikaciju i naglašava koliko je korisnicima važno da sadržaj koji primaju ima jasan ljudski pečat. Takva dinamika može imati dugoročan uticaj na način interne i eksterne poslovne komunikacije, kao i na kriterijume ocenjivanja u obrazovnom sektoru.