OECD podaci pokazuju razlike: domaćinstva u Grčkoj troše više nego što zarađuju, dok su Švedska i Mađarska na vrhu po štednji
Prema najnovijim podacima Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) za 2024. i 2025. godinu, stopa neto štednje domaćinstava u Evropi značajno varira, dosežući od minus 9,3 odsto u Grčkoj do 14,7 odsto u Švedskoj i Mađarskoj. Prosečna stopa štednje u Evropskoj uniji iznosi 8,1 odsto, što ukazuje na velike razlike u finansijskim navikama i uslovima među državama članicama.
Švedska i Mađarska prednjače sa stopom štednje od 14,7 odsto, što znači da njihova domaćinstva u proseku ostavljaju gotovo 15 odsto raspoloživog prihoda nakon pokrića svih životnih troškova. Češka sa 13,7 odsto, Francuska sa 12,8 odsto, Nemačka sa 10,3 odsto i Holandija sa 10,2 odsto takođe su iznad EU proseka, dok su Španija (9,2 odsto) i Irska (9 odsto) među zemljama koje ostvaruju višu štednju od evropskog proseka.
Za razliku od njih, Grčka je jedina evropska zemlja sa negativnom stopom štednje domaćinstava, koja iznosi minus 9,3 odsto. To govori da grčka domaćinstva troše više nego što im iznose neto raspoloživi prihodi, finansirajući razliku zaduživanjem ili trošenjem prethodno ušteđenih sredstava. Tokom poslednje decenije Grčka je kontinuirano beležila negativne stope štednje, pri čemu je najniži nivo zabeležen 2013. godine sa minus 16,5 odsto, dok je 2022. iznosila minus 12,2 odsto.
Među većim evropskim ekonomijama, Velika Britanija i Italija imaju relativno niske stope štednje, od 4,7 odnosno 3,2 odsto. Još niže vrednosti zabeležene su u Slovačkoj (2 odsto), Estoniji (3 odsto), Portugalu (3,4 odsto) i Litvaniji (3,8 odsto), dok je u Letoniji stopa štednje ravna nuli, što znači da domaćinstva u proseku potroše sav raspoloživi prihod.
Analize pokazuju da štednju najčešće motivišu oprez i potreba za obezbeđenjem u slučaju nepredviđenih okolnosti, poput gubitka posla ili bolesti, dok je drugi dominantan motiv štednja za penziju. Prema ekonomistima Charles Yuji Horioka i Luigiju Venturi, izdašnost javnih penzijskih i zdravstvenih sistema značajno utiče na razloge štednje u pojedinim državama.
Poređenje stopa štednje dodatno komplikuju metodološka ograničenja u prikupljanju podataka o prihodima i potrošnji, kao i uticaj demografskih faktora, tržišta rada i reakcija na ekonomske krize. Grčka, kao zemlja sa najnižom stopom štednje, i dalje oseća posledice dužničke krize, što se odražava na finansijsko ponašanje njenih građana. S druge strane, visok nivo štednje u Mađarskoj pokazuje da niži nivo prihoda ne mora nužno značiti i nižu štednju, već da na to utiču i drugi ekonomski i društveni faktori.