Država insistira na većem učešću u energetskom sektoru dok traju razgovori sa Gaspromnjeftom i MOL-om, naglašavajući stabilnost snabdevanja naftom i gasom
Ministarka rudarstva i energetike Dubravka Đedović Handanović saopštila je da su u toku pregovori između Gaspromnjefta i MOL-a, uz aktivno učešće države Srbije, koja traži povećanje svog udela za 5 odsto. Na sastanku sa misijom Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), kojim je rukovodila Anet Kjobe, glavne teme bile su energetska bezbednost zemlje i stanje na tržištima nafte, gasa i električne energije.
Đedović Handanović je naglasila da je svetsko tržište energenata ponovo pod pritiskom zbog globalne energetske krize, poremećenih lanaca snabdevanja i smanjene proizvodnje nafte. Uprkos tome, ona je istakla da je snabdevanje energentima u Srbiji stabilno, zahvaljujući pravovremenim merama i diversifikaciji izvora snabdevanja.
Tokom razgovora, ministarka je istakla važnost veće uloge države u pregovorima sa strateškim partnerima Gaspromnjeftom i MOL-om, posebno u svetlu trenutnih globalnih poremećaja na tržištima energenata. Povećanje udela za 5 odsto u ključnim energetskim kompanijama deo je šire strategije jačanja nacionalne energetske sigurnosti i kontrole nad vitalnim resursima.
Predstavnici MMF-a su tokom treće revizije tekućeg aranžmana sa Srbijom posebno analizirali održivost i otpornost domaćeg energetskog sistema. Đedović Handanović je uverila da je Vlada Srbije preduzela sve potrebne korake kako bi osigurala neprekinuto snabdevanje naftom i gasom, uprkos globalnim izazovima.
Povećanje udela države u energetskim kompanijama ima za cilj da dodatno zaštiti interese građana i privrede Srbije, kao i da obezbedi dugoročnu stabilnost energetskog sektora. Prema rečima ministarke, nastavak pregovora sa Gaspromnjeftom i MOL-om je od ključnog značaja za buduće investicije, modernizaciju infrastrukture i stabilnost cena energenata na domaćem tržištu.
S obzirom na aktuelne poremećaje u globalnom energetskom sektoru, Vlada Srbije nastoji da kroz jačanje svog udela u strateškim kompanijama obezbedi veću fleksibilnost i samostalnost u donošenju odluka vezanih za energetsku politiku i snabdevanje, što je posebno važno u uslovima nestabilnosti na svetskim tržištima.