NOVO ORUŽJE PROTIV ROJEVA DRONOVA
Američka vojska i odbrambena industrija intenzivno razvijaju novu generaciju sistema za borbu protiv sve većeg broja dronova na bojnom polju. Među tehnologijama koje privlače posebnu pažnju nalaze se visokosnažni mikrotalasi, odnosno High-Power Microwave (HPM). Za razliku od klasičnih sistema koji svaki dron moraju da gađaju zasebno, HPM koristi snažnu elektromagnetnu energiju kako bi poremetio ili onesposobio elektronske komponente više bespilotnih letelica. Američka vojska navodi da je HPM već pokazao sposobnost uništavanja dronova. Međutim, predstoji rešavanje pitanja njegove praktične upotrebe u realnim operativnim uslovima.
Jedan od najupečatljivijih javno predstavljenih rezultata stigao je iz kompanije Epirus. Njen sistem Leonidas tokom demonstracije na poligonu Camp Atterbury u Indijani uspešno onesposobio svih 61 dron uključenih u test. Posebno je pažnju privuklo to što je čak 49 dronova bilo pogođeno istovremeno jednim impulsom visokosnažne mikrotalasne energije. Demonstracija je održana u avgustu 2025. godine. Ona je pokazala potencijal tehnologije koja je namenjena upravo scenarijima u kojima veliki broj bespilotnih letelica napada ili ugrožava jednu metu.
JEDAN IMPULS UMESTO DESETINA POJEDINAČNIH GAĐANJA
Prednost ovakvog pristupa nalazi se u konceptu „jedan prema mnogo“. Tradicionalni sistemi protivvazdušne odbrane često zahtevaju da se na svaki pojedinačni dron odgovori zasebnom raketom, projektilom ili drugim sredstvom. Kod rojeva koji mogu da se sastoje od desetina ili stotina letelica, takav način odbrane može brzo postati skup i logistički zahtevan. HPM je zamišljen tako da istovremeno deluje na veći broj ciljeva. To ga čini posebno zanimljivim za zaštitu vojnih baza, infrastrukture i drugih važnih objekata.
Američka vojska je u okviru vežbe Balikatan 2025. na Filipinima već testirala sistem IFPC-HPM, koji je opisan kao prvi materijalno uvedeni sistem usmerene energije američke vojske posebno namenjen borbi protiv grupa i rojeva dronova. U kombinaciji sa drugim sistemima za otkrivanje, praćenje i identifikaciju ciljeva, HPM može da bude deo slojevite odbrane u kojoj različite tehnologije imaju različite zadatke. Cilj nije nužno da jedna tehnologija zameni sve ostale, već da se različita sredstva povežu u sistem sposoban da odgovori na sve složenije vazdušne pretnje.
OD TESTIRANJA DO STVARNE UPOTREBE
Ipak, uspešna demonstracija ne znači da je problem odbrane od rojeva dronova konačno rešen. Američki vojni zvaničnici ističu da je potrebno utvrditi kako se sistemi usmerene energije mogu koristiti tokom čitavih operativnih perioda. Kao i koliko energije zahtevaju, koliko često zahtevaju održavanje i kakav je njihov stvarni trošak. Upravo zbog toga američka vojska planira dugotrajnija testiranja u kojima bi vojnici neposredno upravljali ovakvim sistemima. Oni bi procenjivali njihovu pouzdanost u svakodnevnim uslovima.
Razvoj HPM tehnologije dolazi u trenutku kada dronovi postaju sve važniji deo savremenog ratovanja. Njihova relativno niska cena, mogućnost grupnog korišćenja i sve veći stepen autonomije menjaju način na koji vojske razmišljaju o vazdušnoj odbrani. Zato se paralelno razvijaju laseri, elektronsko ratovanje, sistemi za presretanje i druga sredstva protiv bespilotnih letelica. Visokosnažni mikrotalasi u tom arsenalu nude jednu posebno zanimljivu mogućnost: umesto da se protiv roja bori dron po dron, odbrana bi u određenim okolnostima mogla da deluje na čitavu grupu gotovo istovremeno.