CERN MENJA OPERATIVNI SISTEM ZBOG STARIH PROCESORA
Evropska organizacija za nuklearna istraživanja (CERN), institucija koja upravlja Velikim hadronskim sudaračem, prelazi deo svojih specijalizovanih računara sa Red Hat Enterprise Linuxa (RHEL) na Debian. Povod je promena hardverskih zahteva novijih verzija RHEL-a. Zbog njih deo starijih procesora više ne ispunjava minimalne uslove za pokretanje sistema. CERN-ova odluka odnosi se prvenstveno na više od 2.200 specijalizovanih računara. Oni se koriste u sistemima za upravljanje akceleratorima. Ne odnose se na kompletnu računarsku infrastrukturu organizacije.
Suština problema nalazi se u takozvanim mikroarhitekturnim nivoima procesora. RHEL 9 je kao osnovni zahtev postavio x86-64-v2. RHEL 10 prešao je na x86-64-v3. To znači da računari sa starijim procesorima mogu i dalje potpuno funkcionalno da obavljaju zadatke za koje su namenjeni. Međutim, više ne mogu da koriste novije verzije operativnog sistema. Red Hat je potvrdio da RHEL 9 koristi x86-64-v2 kao osnovni nivo, dok je za RHEL 10 uveden x86-64-v3.
MILIONI EVRA ZA RAČUNARE KOJI JOŠ RADE?
Prema navodima koji su pratili odluku CERN-a, prelazak na RHEL 9 značio bi da bi oko 47 odsto njegovih ugrađenih kontrolnih računara moralo da bude zamenjeno,. RHEL 10 dodatno proširio problem. Reč je uglavnom o sistemima koji su dugo razvijani za specifične funkcije u kontroli akceleratora. Zamena računara ne predstavlja jednostavno kupovanje novijih mašina. Potrebno je obezbediti kompatibilnost sa specijalizovanim pločama, drajverima, kontrolnim softverom i drugim komponentama sistema.
Zato je CERN izabrao drugačiji pristup. Umesto da funkcionalan hardver proglasi zastarelim samo zato što više ne odgovara zahtevima jedne distribucije Linuxa, organizacija će prilagoditi softversko okruženje i koristiti Debian. Ova distribucija ima drugačiji pristup podršci starijeg x86 hardvera. To omogućava da deo postojećih računara ostane u upotrebi. Debian je pritom aktuelna i aktivno održavana distribucija, a izdanje Debian 13 objavljeno je u julu 2026. godine.
KADA SOFTVER ODREĐUJE ŽIVOTNI VEK HARDVERA
Migracija ipak neće biti jednostavna. CERN-ovi kontrolni sistemi nisu obični kancelarijski računari na kojima se operativni sistem može promeniti za nekoliko minuta. Softver koji upravlja akceleratorima povezan je sa specijalizovanim hardverom, a prelazak na novu distribuciju zahtevaće prilagođavanje drajvera, sistema za pokretanje računara, kontrolnih aplikacija i drugih komponenti. Upravo zbog toga CERN-ova odluka predstavlja više od obične promene Linux distribucije — ona je pokušaj da se produži životni vek opreme koja i dalje ispunjava svoju osnovnu funkciju.
Ovaj slučaj otvara šire pitanje koje je posebno važno u naučnom i industrijskom računarstvu: koliko dugo bi trebalo da traje hardver kada ga softver više ne podržava? Moderniji procesorski standardi omogućavaju proizvođačima sistema da koriste novije instrukcije i optimizacije, ali istovremeno mogu iz upotrebe izbaciti računare koji fizički nisu pokvareni. CERN je zato odlučio da ne prati automatski taj ciklus nadogradnje, već da promeni softversku osnovu i zadrži što veći deo postojeće opreme.










