PROŠIRIVANJE GRANICA LJUDSKE PERCEPCIJE
Istraživači sa Univerziteta za nauku i tehnologiju Kine razvili su eksperimentalna kontaktna sočiva koja ljudima omogućavaju da registruju blisku infracrvenu svetlost. Odnosno deo elektromagnetnog spektra koji je nevidljiv golim okom. Tehnologija koristi posebne nanočestice koje apsorbuju infracrveno zračenje u opsegu od približno 800 do 1.600 nanometara. Zatim ga pretvaraju u vidljivu svetlost koju ljudsko oko može da registruje. Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Cell. Naučnici navode da bi ovakav pristup jednog dana mogao da proširi granice ljudske percepcije bez klasičnih elektronskih uređaja za noćno osmatranje.
U eksperimentima sa ljudima učesnici su uspeli da registruju treperave infracrvene signale. Kao i da utvrde pravac iz kojeg svetlost dolazi i razlikuju različite talasne dužine kao različite boje. Za razliku od klasičnih kamera za noćno osmatranje, sočiva ne koriste bateriju, ekran ili složen elektronski sistem za obradu slike. Nanočestice u samom materijalu pretvaraju deo infracrvenog zračenja u vidljivu svetlost. Time se informacija iz inače nevidljivog dela spektra direktno dovodi u područje koje ljudsko oko može da opazi.
ZATVORENE OČI POMAŽU U DETEKCIJI
Jedan od najzanimljivijih rezultata istraživanja jeste činjenica da su ispitanici u određenim uslovima bolje registrovali infracrvene signale kada su zatvorili oči. Kapci relativno efikasno blokiraju vidljivu svetlost. Bliska infracrvena svetlost može lakše da prodre kroz njih. Na taj način zatvaranje očiju smanjuje količinu vidljivih smetnji. Infracrveni signal i dalje može da dopre do sočiva. Istraživači su razvili i verzije sočiva koje različite talasne dužine infracrvenog zračenja pretvaraju u različite vidljive boje. Korisnik dobija vizuelni signal koji njegov mozak može da obradi.
Ipak, novo otkriće ne znači da su naučnici napravili kontaktna sočiva koja mogu da zamene uređaje za noćno osmatranje. Trenutna verzija zahteva relativno snažne izvore infracrvene svetlosti. Prepoznavanje složenih i detaljnih prizora i dalje je veoma ograničeno. Problem predstavlja i rasipanje svetlosti unutar materijala. Zbog toga se informacije ne mogu pretvoriti u oštru sliku na isti način kao kod savremenih infracrvenih kamera. Tehnologija trenutno omogućava pre svega detekciju signala, a ne potpuno formiranje detaljne slike okruženja.
OD EKSPERIMENTA DO PRAKTIČNE PRIMENE
Istraživači zato rade na povećanju osetljivosti nanočestica, poboljšanju rezolucije i mogućnosti registrovanja slabijih infracrvenih izvora. Potencijalne primene mogle bi da obuhvate spasilačke operacije u uslovima smanjene vidljivosti i bezbednu optičku komunikaciju. Zatim otkrivanje falsifikata i pojedine industrijske procese. Posebno je značajno to što bi ovakva tehnologija mogla da funkcioniše bez klasičnog elektronskog sistema za snimanje i prikazivanje slike. To otvara prostor za razvoj novih vrsta nosivih uređaja.
Iako su ovakva sočiva još daleko od toga da čoveku omoguće filmsku verziju „supervida“, istraživanje pokazuje da granice ljudske vizuelne percepcije možda ne moraju biti određene isključivo biologijom oka. Pretvaranjem nevidljivog infracrvenog zračenja u vidljivu svetlost, naučnici su napravili svojevrsni optički most između dva dela spektra. Sledeći korak biće razvoj osetljivijih i preciznijih sočiva koja bi mogla da omoguće ne samo registrovanje infracrvenih signala, već i jasno raspoznavanje složenih prizora, čime bi „infracrveni vid“ mogao da postane praktična tehnologija.