KNJIGE KAO NOVI IZVOR PODATAKA
Internet Archive decenijama digitalizuje knjige stranicu po stranicu kako bi sačuvao pisanu baštinu i omogućio pristup velikom broju dela. S druge strane, kompanije koje razvijaju veštačku inteligenciju počele su da posmatraju fizičke knjige iz sasvim drugačijeg ugla. Kao dragocen izvor podataka za obuku svojih modela. Digitalizacija tako više nije samo način da se znanje sačuva. Ona je i sredstvo kojim se ono pretvara u materijal za razvoj privatnih AI sistema.
Najpoznatiji primer je Anthropic, kompanija koja razvija AI asistenta Claude. Sudska dokumenta otkrila su da je kompanija u okviru projekta nazvanog Project Panama kupovala milione fizičkih knjiga. Zatim ih je slala na industrijsko skeniranje. Knjigama su odstranjivane korice i hrbat kako bi stranice mogle brzo da prođu kroz skenere. Originalni primerci potom su predavani za reciklažu. Dokumentacija pokazuje da je kompanija razmatrala mogućnost skeniranja između 500.000 i dva miliona knjiga u periodu od samo šest meseci.
OD ČUVANJA ZNANJA DO NJEGOVOG UNIŠTAVANJA
Petvaranje papirne knjige u digitalni zapis može se koristiti za potpuno različite ciljeve. Internet Archive i slične institucije digitalizaciju posmatraju kao način očuvanja i dostupnosti kulturnog nasleđa. U slučaju Project Panama krajnji cilj bio stvaranje velike baze podataka za treniranje AI modela. Anthropic je knjige smatrao posebno vrednim jer pružaju dug, strukturiran i ljudski napisan tekst, za razliku od velikog dela sadržaja koji se danas nalazi na internetu.
Istovremeno, važno je napraviti razliku između tvrdnji koje su dokumentovane i onih koje su se pojavile na društvenim mrežama. Postoje sudski dokumenti koji potvrđuju da je Anthropic masovno kupovao fizičke knjige. Zatim je sekao njihove poveze, skenirao stranice i potom uništavao primerke. Međutim, nema potvrde da su kompanije sistematski uništavale baš retke i antikvarne knjige. Kao ni da je više različitih AI kompanija postupalo na identičan način. Anthropic je saopštio da njegovi programi nabavke podataka nisu bili namenjeni kupovini i uništavanju retkih ili antikvarnih knjiga.
NOVO PITANJE ZA FTC
Slučaj je sada dobio i dimenziju koja prevazilazi pitanje autorskih prava. Više od deset organizacija za zaštitu javnog interesa i potrošača zatražilo je od Federal Trade Commissiona (FTC) da ispita praksu kupovine, digitalizovanja i uništavanja knjiga, uz tvrdnju da bi takvo ponašanje moglo da utiče na konkurenciju. Njihov argument je da kompanije ne samo što pretvaraju knjige u ekskluzivne digitalne resurse za svoje AI sisteme, već istovremeno mogu trajno uklanjati fizičke primerke sa tržišta.
I upravo tu nastaje mnogo šire pitanje od onoga da li mašina može da pročita knjigu brže od čoveka. Ako je digitalizacija način da se znanje sačuva, onda uništavanje fizičkog primerka posle skeniranja predstavlja potpuno drugačiji pristup kulturnom nasleđu. S druge strane, AI kompanije tvrde da im je potreban ogroman broj kvalitetnih tekstova kako bi razvijale sve sposobnije modele, dok pravnici i organizacije za zaštitu autora sve glasnije traže jasna pravila o tome kako se takav materijal pribavlja i koristi. Rasprava zato više nije samo o budućnosti veštačke inteligencije, već i o tome ko ima pravo da odlučuje šta će od našeg pisanog nasleđa biti sačuvano, a šta će nakon jednog skeniranja završiti u otpadu.