AI KOJI BI MOGAO DA PRATI ŠIRI KONTEKST ŽIVOTA
Veštačka inteligencija sve više prelazi granicu između običnog alata koji koristimo kada nam je potrebna informacija i digitalnog asistenta. Taj asistent može da razume širi kontekst našeg života. Ideja o budućoj verziji CHAT GPT ide upravo u tom pravcu. Da AI ne bude ograničen samo na ono što mu korisnik napiše, već da, uz odgovarajuće dozvole, može da razume šta se dešava na ekranu. Da može da prati sastanke i razgovore i povezuje različite informacije koje je korisnik ranije podelio.
Ovakva vizija nije potpuno udaljena od onoga što današnji ČetGPT već može da radi. OpenAI je uveo funkciju snimanja koja može da transkribuje i sažima sastanke i glasovne beleške. Generisane transkripte i beleške mogu kasnije biti korišćene u novim razgovorima ukoliko je uključeno odgovarajuće podešavanje istorije snimanja. Istovremeno, CHAT GPT već poseduje funkcije memorije i istorije razgovora koje omogućavaju da odgovore prilagođava informacijama iz prethodnih interakcija.
OD ASISTENTA DO DIGITALNOG SAPUTNIKA
Cilj ovakvog razvoja bio bi da AI postane svojevrsni digitalni saputnik koji ne čeka samo na pitanje, već razume dovoljno konteksta da može da predvidi šta korisniku treba. Umesto da mu posebno objašnjavate ko je osoba sa kojom imate sastanak. Ako ste o tome ranije razgovarali ili ako zadatak pokušavate da završite, sistem bi mogao da poveže dostupne informacije i ponudi pomoć u pravom trenutku. Sam Altman je ranije opisivao budućnost AI asistenata kao mnogo prisutniju i proaktivniju od današnjih oblika korišćenja računara. Uz naglasak da bi za takve uređaje bilo neophodno veliko poverenje korisnika.
Međutim, što više informacija sistem dobija, to postaje ozbiljnije pitanje šta se događa sa privatnošću. Snimci sastanaka, sadržaj razgovora, informacije sa ekrana i podaci iz prethodnih interakcija zajedno mogu da stvore veoma detaljnu sliku nečijih navika, odnosa, posla i svakodnevnih aktivnosti. OpenAI zato navodi da korisnici mogu da kontrolišu memoriju, da je isključe ili obrišu sačuvane informacije, dok se kroz podešavanja može isključiti i korišćenje novih razgovora za unapređivanje modela.
VELIKA KORIST, ALI I VELIKA ODGOVORNOST
Posebno pitanje predstavlja snimanje drugih ljudi. Kod funkcije za snimanje sastanaka OpenAI izričito upozorava korisnike da provere lokalne zakone. Kao i da pribave odgovarajuću saglasnost pre nego što snimaju druge osobe. Audio-snimci se koriste za transkripciju i potom brišu. S druge strane, transkripti i generisane beleške mogu ostati u skladu sa pravilima čuvanja podataka koja važe za razgovore.
Zbog toga se budućnost ovakvog AI neće određivati samo time koliko je tehnologija sposobna. Određivaće se i time koliko će ljudi biti spremni da joj veruju. Asistent koji zna šta radimo, pamti prethodne razgovore i razume naše obaveze mogao bi značajno da promeni način na koji radimo i komuniciramo. Ali ista sposobnost može postati ozbiljan rizik ako korisnik nema jasnu kontrolu nad tim koje informacije AI vidi, pamti i koristi. Pitanje zato više nije samo koliko veštačka inteligencija može da zna. Pitanje je koliko smo mi spremni da joj dozvolimo da zna o nama.
View this post on Instagram









