Godinama je važilo gotovo nepisano pravilo: završi fakultet, pronađi dobar posao i diploma će ti obezbediti sigurniju budućnost. Međutim, tržište rada se menja toliko brzo da bi do kraja ove decenije važnije pitanje moglo da bude ne šta ste završili, već – šta konkretno umete da radite.
To ne znači da će fakultetske diplome izgubiti vrednost. Lekari, inženjeri, pravnici, arhitekte i čitav niz drugih stručnjaka i dalje će morati da prođu formalno obrazovanje. Ali u velikom broju drugih profesija poslodavci sve češće pokušavaju da utvrde kakvu vrednost kandidat može odmah da donese kompaniji.
Diploma otvara vrata, ali više nije dovoljna
Visoko obrazovanje dugo je služilo i kao svojevrsni filter prilikom zapošljavanja. Diploma je poslodavcu govorila da je kandidat prošao višegodišnje obrazovanje, stekao određena stručna znanja i pokazao sposobnost da završi složen i dugoročan zadatak.
Problem nastaje kada se znanja potrebna kompanijama menjaju brže od obrazovnih programa.
Digitalizacija, automatizacija i veštačka inteligencija menjaju način na koji se obavljaju poslovi u marketingu, finansijama, programiranju, administraciji, prodaji, dizajnu, medijima i brojnim drugim oblastima. Zbog toga znanje stečeno tokom studija sve češće predstavlja osnovu, a ne završetak profesionalnog obrazovanja.
Radnik koji je diplomirao pre deset godina, ali od tada nije usvajao nova znanja, može na tržištu rada imati slabiju poziciju od kandidata sa manje formalnog obrazovanja koji dobro poznaje alate i procese koje kompanija trenutno koristi.
Upravo tu nastaje nova vrednost veštine.
Poslodavci će plaćati ono što im rešava problem
Do 2030. godine najvredniji kandidati verovatno neće biti jednostavno oni sa najviše diploma, niti oni sa najvećim brojem kurseva u biografiji. Prednost će imati ljudi koji mogu da pokažu merljiv rezultat.
Kompaniju, na kraju, zanima može li zaposleni povećati prodaju, analizirati podatke, automatizovati deo procesa, voditi tim, smanjiti troškove, pronaći nove klijente ili završiti posao kvalitetnije i brže.
Posebno mesto imaće sposobnost rada sa veštačkom inteligencijom. AI verovatno neće učiniti znanje nepotrebnim – naprotiv. Što alati postaju dostupniji, važnije postaje ko ume da ih pravilno koristi, proveri rezultat i pretvori ga u nešto što kompaniji donosi konkretnu korist.
Zbog toga bi tržište rada moglo sve više da nagrađuje kombinaciju stručnog znanja, digitalnih veština, kritičkog razmišljanja, komunikacije i sposobnosti brzog učenja.
Najskuplji radnik budućnosti zato možda neće biti čovek koji zna sve, već onaj koji najbrže može da nauči ono što trenutno ne zna.
Diploma i veština neće biti protivnici
Ipak, pogrešno bi bilo zaključiti da se približava vreme u kojem fakultet više nije potreban. Mnogo je verovatnije da će se promeniti ono što tržište očekuje od fakultetski obrazovanih ljudi.
Diploma može da obezbedi teorijsku osnovu, širinu znanja, profesionalnu mrežu i pristup zanimanjima u koja se bez formalnih kvalifikacija ne može ući. Ali sama diploma sve teže može da garantuje visoku zaradu.
Sa druge strane, pojedinačna praktična veština može brzo postati veoma tražena, ali isto tako brzo može zastareti. Program ili platforma koju kompanije masovno koriste danas možda za nekoliko godina neće biti dominantna.
Zato bi najveću cenu na tržištu rada mogli da imaju ljudi koji spoje oba sveta – ozbiljnu stručnu osnovu i sposobnost stalnog prilagođavanja.
Do 2030. godine pitanje na razgovoru za posao zato možda neće glasiti samo „Koji ste fakultet završili?“. Mnogo važnije biće ono što dolazi odmah posle toga:
„Šta umete da uradite sa znanjem koje imate?“









