Razgovor za posao često počinje pitanjem koje na prvi pogled deluje najjednostavnije: „Recite nam nešto o sebi“. Kandidat svoje ime, obrazovanje i prethodno iskustvo već ima u biografiji, pa nije neobično što se mnogi zapitaju – šta još treba da kažem?
Upravo u tome je poenta. Poslodavca najčešće ne zanima da mu kandidat prepriča CV od prve do poslednje stavke. Ovo široko pitanje pruža mu priliku da vidi kako osoba predstavlja sebe, koje informacije smatra važnim i koliko jasno može da poveže svoje prethodno iskustvo sa pozicijom za koju konkuriše.
Ne traže vašu životnu priču
Jedna od čestih grešaka jeste shvatanje pitanja previše doslovno. Priča o mestu rođenja, porodici, hobijima i čitavom školovanju uglavnom nije ono što sagovornik želi da čuje, osim ako nešto od toga nije relevantno za posao.
Mnogo korisnije je odgovor organizovati oko profesionalnog identiteta: čime se trenutno bavite, u čemu imate iskustva, koje rezultate ili veštine biste izdvojili i zbog čega vam je zanimljiv upravo naredni korak u karijeri.
Umesto nabrajanja svih prethodnih poslova, kandidat može da izabere dve ili tri činjenice koje najbolje objašnjavaju zbog čega odgovara poziciji.
Na primer, neko ko konkuriše za posao u marketingu mogao bi ukratko da kaže da nekoliko godina radi sa digitalnim sadržajem, da je posebno iskustvo stekao u vođenju društvenih mreža i analizi rezultata kampanja, a zatim da objasni zbog čega sada želi poziciju sa većom odgovornošću.
Takav odgovor poslodavcu odmah daje nekoliko tema za nastavak razgovora.
Poslodavac posmatra i kako odgovarate
Pitanje „Recite nam nešto o sebi“ zanimljivo je i zato što kandidat dobija veoma malo instrukcija. Nije određeno koliko odgovor treba da traje niti šta mora da obuhvati.
Zbog toga način odgovaranja može biti gotovo jednako zanimljiv kao njegov sadržaj.
Da li kandidat uspeva da izdvoji najvažnije informacije? Da li govori jasno i strukturirano? Da li razume šta je relevantno za konkretnu poziciju? Može li za kratko vreme da objasni šta donosi kompaniji?
Nema potrebe ni da odgovor zvuči kao unapred naučen govor. Previše uvežbana prezentacija može delovati neprirodno, dok potpuno nespreman odgovor lako odluta u nevažne detalje.
Dobra struktura može biti vrlo jednostavna: gde ste sada – šta ste do sada radili – gde želite da idete.
Tako kandidat može za minut ili dva da napravi malu profesionalnu priču koja ima početak, sredinu i logičan nastavak.
Posebno je korisno poslednju rečenicu povezati sa kompanijom ili pozicijom. Time se odgovor sa „ovo sam ja“ pretvara u „zbog toga sam ovde“.
I još nešto: pitanje nije test sa jednim tačnim odgovorom. Različiti regruteri mogu ga postaviti iz različitih razloga, a zahtevi zavise i od vrste posla. Ipak, jedno pravilo uglavnom ostaje korisno – nemojte pokušavati da ispričate sve o sebi.
Izaberite ono zbog čega će sagovornik poželeti da vas pita još nešto.