Rad od kuće, koji je tokom pandemije postao svakodnevica miliona zaposlenih širom sveta, za mnoge kompanije više nije poželjan model poslovanja. Iako savremena tehnologija omogućava obavljanje brojnih poslova bez dolaska u kancelariju, veliki poslodavci sve češće zahtevaju fizičko prisustvo zaposlenih. Šta se zapravo krije iza ove odluke i kakva je njena ekonomska logika?
Tokom prethodnih godina rad na daljinu pokazao je da mnogi poslovi mogu uspešno da se obavljaju izvan tradicionalnog kancelarijskog prostora. Zaposleni su uštedeli vreme koje bi inače proveli u prevozu, dok su pojedine kompanije smanjile troškove poslovnog prostora i organizacije rada.
Međutim, kako su se privredne aktivnosti normalizovale, deo velikih korporacija počeo je da menja svoju politiku.
Američki tehnološki gigant Amazon od januara 2025. godine uveo je obavezu rada iz kancelarije pet dana nedeljno za većinu zaposlenih na koje se ta politika odnosi. Sličan pristup primenila je i banka JPMorgan Chase.
Iako se ovakve odluke često objašnjavaju potrebom za boljom saradnjom, iza povratka u kancelarije stoji više organizacionih i ekonomskih razloga.
KONTROLA RADA I PRODUKTIVNOST
Jedan od najčešćih argumenata poslodavaca jeste mogućnost neposrednog praćenja rada zaposlenih.
U tradicionalnom kancelarijskom okruženju menadžeri mogu lakše da organizuju sastanke, prate tok zadataka i neposredno komuniciraju sa članovima tima.
Kod rada na daljinu potrebno je razviti drugačije metode upravljanja, zasnovane na jasno definisanim ciljevima i merljivim rezultatima.
Međutim, fizičko prisustvo ne znači automatski i veću produktivnost. Zaposleni može provesti osam sati u kancelariji, a da pritom ostvari slabije rezultate od kolege koji isti posao obavlja od kuće.
Zbog toga ekonomisti i stručnjaci za organizaciju rada upozoravaju da se produktivnost mora meriti prema rezultatima, a ne isključivo vremenu provedenom na radnom mestu.
ZAŠTO JE KOMPANIJAMA VAŽNO DA SE ZAPOSLENI VIĐAJU?
Drugi važan razlog odnosi se na međusobnu saradnju i razmenu znanja.
U kancelarijama se deo poslovne komunikacije odvija spontano, tokom neformalnih razgovora, kratkih konsultacija ili zajedničkog rešavanja problema.
Takva komunikacija može biti posebno značajna za nove zaposlene, koji kroz neposredan kontakt sa iskusnijim kolegama upoznaju način funkcionisanja kompanije.
Poslodavci smatraju da zajednički rad doprinosi bržem donošenju odluka, razvoju novih ideja i stvaranju snažnije organizacione kulture.
Ipak, značaj fizičkog prisustva nije isti u svim delatnostima. Poslovi koji zahtevaju intenzivnu timsku saradnju mogu imati drugačije potrebe od onih koji se obavljaju samostalno.
SKUPI POSLOVNI PROSTORI I DUGOROČNI UGOVORI
Povratak zaposlenih u kancelarije ima i svoju finansijsku dimenziju.
Velike kompanije često iznajmljuju poslovne prostore na osnovu višegodišnjih ugovora ili poseduju sopstvene poslovne zgrade.
Kada značajan broj zaposlenih radi od kuće, deo kancelarijskog prostora ostaje neiskorišćen, iako troškovi zakupa, održavanja i upravljanja objektima nastavljaju da postoje.
To može stvoriti pritisak na rukovodstvo da bolje iskoristi postojeće kapacitete.
Međutim, sa ekonomskog stanovišta, činjenica da je zakup već plaćen ne znači da je obavezni povratak zaposlenih automatski isplativa odluka.
Za donošenje racionalne poslovne odluke važnije je uporediti buduće troškove i koristi različitih modela rada.
DA LI JE POVRATAK U KANCELARIJE NAČIN DA SE SMANJI BROJ ZAPOSLENIH?
Jedna od kontroverznijih pretpostavki jeste da stroža pravila o prisustvu mogu podstaći deo zaposlenih da samostalno napusti kompaniju.
Za radnike koji žive daleko od kancelarije ili su svoj život organizovali oko rada na daljinu, svakodnevni dolazak može predstavljati veliki dodatni trošak.
Zbog toga odluka o obaveznom povratku može uticati na povećanje broja dobrovoljnih odlazaka.
Takav ishod pojedinim kompanijama može smanjiti troškove zarada, ali istovremeno nosi rizik gubitka stručnih i iskusnih radnika.
Važno je, ipak, razlikovati posledice ovakvih odluka od namera poslodavaca. Sama činjenica da zaposleni napuštaju kompaniju nakon uvođenja obaveznog prisustva nije dokaz da je smanjenje radne snage bilo cilj.
ISTRAŽIVANJA POKAZUJU DRUGAČIJU SLIKU
Zanimljive rezultate donelo je istraživanje objavljeno 2024. godine u naučnom časopisu Nature, sprovedeno među 1.612 zaposlenih jedne velike kineske tehnološke kompanije.
Istraživači su utvrdili da hibridni model, u kojem zaposleni deo nedelje rade od kuće, nije negativno uticao na njihovu produktivnost ili mogućnosti napredovanja.
Istovremeno, stopa napuštanja kompanije smanjena je za približno trećinu među zaposlenima kojima je omogućeno hibridno radno vreme.
Istraživanje je pokazalo da fleksibilnost može predstavljati važnu prednost za poslodavce koji žele da zadrže kvalitetne radnike.
Sa druge strane, istraživanje predstavljeno 2026. godine, koje je obuhvatilo 248 zaposlenih u korisničkoj podršci jedne multinacionalne kompanije, pokazalo je da čak i jedan zajednički dan rada u kancelariji mesečno može doprineti produktivnosti.
Rezultati, dakle, ukazuju da nije presudno samo pitanje gde se radi, već kako je posao organizovan.
ŠTA ZAPOSLENI ZAISTA ŽELE?
Prema podacima istraživačke organizacije Gallup iz avgusta 2026. godine, među američkim zaposlenima čiji poslovi omogućavaju rad na daljinu, oko 54 odsto radi hibridno, 25 odsto potpuno na daljinu, dok 21 odsto radi isključivo iz kancelarije.
Istraživanja takođe pokazuju da veliki broj zaposlenih preferira kombinaciju rada od kuće i dolazaka u kancelariju.
Takav model omogućava određeni stepen fleksibilnosti, a istovremeno zadržava neposrednu saradnju među kolegama.
Za kompanije to može značiti i manju potrebu za kancelarijskim prostorom, niže pojedine operativne troškove i veću privlačnost na tržištu rada.
BUDUĆNOST RADA VEROVATNO NEĆE BITI ISTA ZA SVE
Rasprava o radu od kuće pokazuje da univerzalno rešenje ne postoji.
Za neke kompanije svakodnevno prisustvo zaposlenih može biti važno zbog prirode poslovanja, koordinacije i obuke novih kadrova. Druge mogu ostvarivati jednake ili bolje rezultate uz fleksibilnije modele rada.
Konačna odluka zavisi od delatnosti, organizacije posla, troškova poslovanja i sposobnosti rukovodstva da meri ostvarene rezultate.
Najvažnije ekonomsko pitanje zato nije da li zaposleni treba da sede kod kuće ili u kancelariji, već koji model kompaniji omogućava najveću produktivnost uz održive troškove i zadovoljstvo radnika.
U savremenoj ekonomiji prednost neće nužno imati kompanije sa najstrožim pravilima, već one koje uspeju da pronađu odgovarajuću ravnotežu između efikasnosti, saradnje i fleksibilnosti.