Debata o bilansu Fed-a dobija novu dimenziju, bivši funkcioneri ističu da ukupna suma nije presudan faktor za ekonomsku politiku
Bivši zvaničnici Federalnih rezervi (Fed) izjavili su da veličina bilansa stanja američke centralne banke ne mora biti odlučujući faktor za njenu sposobnost da sprovodi efektivnu monetarnu politiku. Rasprava o optimalnom obimu bilansa stanja aktuelna je među ekonomskim analitičarima i investitorima, posebno nakon značajnog proširenja tokom poslednje decenije, ali prema mišljenju nekadašnjih lidera Fed-a, fokus bi trebalo da bude na drugim parametrima.
Tokom poslednjih godina, bilans stanja Federalnih rezervi je značajno porastao, prvenstveno kao rezultat stimulativnih mera preduzetih tokom finansijske krize i pandemije. Iako neki tržišni akteri smatraju da ovako veliki bilans može predstavljati rizik za finansijsku stabilnost ili ograničiti manevarski prostor centralne banke, bivši zvaničnici podsećaju da su instrumenti monetarne politike i dalje efikasni nezavisno od ukupnog iznosa aktive.
Analitičari ukazuju da je Fed od 2008. godine povećao bilans stanja kroz otkup državnih obveznica i drugih hartija od vrednosti, čime je podržao likvidnost finansijskog sistema i održao niske kamatne stope. Ipak, sada se otvara pitanje kada i na koji način će centralna banka smanjivati obim aktive i kako će to uticati na tržišta kapitala i ekonomsku dinamiku.
Bivši funkcioneri Federalnih rezervi ističu da bi glavna pažnja trebalo da bude usmerena na strukturu i kvalitet aktive, kao i na izabrane politike, umesto na apsolutni nivo bilansa stanja. Prema njihovom mišljenju, veličina sama po sebi ne mora ograničiti kapacitet Fed-a da interveniše na tržištu ili da odgovori na ekonomske šokove.
Debata o optimalnoj veličini bilansa stanja nastaviće se kako Fed bude razmatrao sledeće korake u strategiji “kvantitativnog zatezanja”, ali stav bivših zvaničnika ukazuje da ukupna suma nije presudan faktor za efikasnost monetarne politike. Tržišni učesnici i dalje pomno prate odluke centralne banke, svesni implikacija koje one mogu imati na likvidnost i troškove zaduživanja u američkoj i globalnoj ekonomiji.
Ova tema ostaje u centru pažnje investitora i ekonomista, naročito u periodima neizvesnosti na tržištima i promena u globalnim tokovima kapitala.