Rastuća stopa odlaska zaposlenih zbog nedostatka psihološke sigurnosti pokreće promene u upravljanju i HR praksama
Organizacije širom sveta suočavaju se sa trendom rasta napuštanja radnih mesta od strane zaposlenih, a kao ključni razlog navodi se nedostatak emocionalne i psihološke bezbednosti na radnom mestu. Prema analizama, uslovi rada u okruženjima sa visokim stresom i čestim slučajevima izgaranja doprinose povećanom broju odlazaka, što ukazuje na dublje strukturne probleme u tradicionalnim modelima upravljanja.
Julia Ismael, osnivač kompanije The Equity Consortium, ističe da su organizacije istorijski fokusirane na operativne rezultate, često zanemarujući ljudski aspekt poslovanja. „Zaposleni ne odlaze zbog nedostatka otpornosti, već zato što su okruženja u kojima rade neodrživa“, navodi Ismael. Ona upozorava da se od HR sektora često očekuje da istovremeno obavlja uloge medijatora, istražitelja, pravnog savetnika i regulatora organizacione kulture, što dovodi do reaktivnog pristupa i ne rešava suštinske probleme.
Iako su pravni okviri i usklađenost i dalje neophodni, izazov leži u njihovoj primeni i uticaju na sve uključene strane. Ismael ističe da redefinisanje odgovornosti u slučajevima štete treba da se fokusira na uzročnika, a ne na žrtvu, slično kao što je to slučaj na građevinskim projektima ili u situacijama prijave uznemiravanja.
Jedan od ključnih koraka u unapređenju sistema jeste jasno i ljudski definisanje štete, čime se omogućava doslednost i transparentnost u odgovornosti i promenama. Istraživanja pokazuju da značajan procenat slučajeva uznemiravanja na radnom mestu ostaje neprijavljen, najčešće zbog straha od odmazde, nepoverenja u odgovor kompanije, zamora od promena i bojazni od negativnih posledica.
Ismaelov model unapređenja organizacionih sistema oslanja se na tri stuba: univerzalne standarde, reprezentaciju i lično iskustvo. Univerzalni standardi omogućavaju doslednost i poverenje bez obzira na veličinu ili sektor organizacije, kroz jasno definisane parametre, transparentne procedure i očekivanja. Reprezentacija podrazumeva uključenost različitih iskustava u proces odlučivanja, dok je razumevanje ličnih iskustava zaposlenih ključno za stvaranje održivih i humanih radnih okruženja.
Kao odgovor na ove izazove, sve veći broj kompanija u 2024. godini uvodi univerzalne standarde za emocionalnu bezbednost, usmerene na prevenciju štete, jačanje poverenja i izgradnju transparentnih mehanizama odgovornosti. Ovakve promene, prema stručnjacima, mogu pozitivno uticati na zadržavanje zaposlenih i unapređenje ukupne organizacione klime.









