Jedan od četiri građanina Evropske unije smatra da je u finansijski rizičnoj situaciji, rast troškova utiče na navike u ishrani
Prema najnovijim podacima, 38 odsto stanovnika Evrope navodi da više ne može da priušti sebi tri obroka dnevno, što oslikava rastuću finansijsku nesigurnost na kontinentu. Istraživanja pokazuju da je svaki četvrti Evropljanin procenio svoju trenutnu finansijsku situaciju kao nesigurnu, dok su rastući životni troškovi direktno uticali na promene u potrošačkim navikama i prehrambenim navikama građana.
Ova situacija posebno pogađa domaćinstva sa nižim prihodima, gde su troškovi hrane i osnovnih životnih potreba porasli do tačke da mnogi moraju da biraju između plaćanja računa i kupovine hrane. Anketa sprovedena među građanima Evropske unije pokazuje da značajan broj ispitanika izveštava o odricanju od standardnih obroka, dok je veliki procenat njih prinuđen da redukuje potrošnju i na drugim osnovnim stavkama.
Ekonomisti ocenjuju da je glavni uzrok ovakvog stanja ubrzan rast inflacije i povećanje cena osnovnih životnih namirnica širom Evrope. U poređenju sa prethodnim periodom, troškovi hrane, energenata i stanovanja beleže konstantan rast, što dodatno opterećuje budžete domaćinstava u većini zemalja članica EU. Posebno su ugroženi penzioneri i porodice sa više članova, gde troškovi premašuju prihode.
Prema dostupnim podacima, jedan od četiri Evropljanina otvoreno izjavljuje da se nalazi u ‘prekarnoj finansijskoj situaciji’, što znači da ne može redovno da pokriva sve osnovne potrebe. Ispitanici navode da su među najčešćim merama štednje izostavljanje jednog obroka dnevno i prelazak na jeftinije proizvode nižeg kvaliteta.
Očekuje se da će nadležni evropski organi i nacionalne vlade dodatno preispitati mere ekonomske podrške i socijalne politike, kako bi ublažili posledice rasta troškova života. Bez intervencija, procene su da bi procenat stanovništva koje ne može da priušti osnovne obroke mogao dodatno rasti, naročito u uslovima nastavka inflatornih pritisaka i stagnacije realnih prihoda.
Ovi trendovi ukazuju na potrebu za sistemskim odgovorom na evropskom nivou, naročito imajući u vidu potencijalno dugoročne posledice po javno zdravlje i ukupnu ekonomsku stabilnost regiona.