Istraživanje pokazuje da penzioneri troše u proseku 6.000 dolara godišnje na neočekivane izdatke, što ukazuje na potrebu za većim rezervama
Prema istraživanju Centra za istraživanje penzionisanja pri Boston koledžu, čak 40 odsto američkih penzionera nema dovoljno sredstava da pokrije neplanirane troškove tokom jedne godine, uprkos preporukama o nužnosti formiranja rezervnog fonda. Ova analiza ukazuje na ozbiljan raskorak između saveta finansijskih stručnjaka i stvarnih mogućnosti domaćinstava u Sjedinjenim Američkim Državama nakon odlaska u penziju.
Penzionisanje se tradicionalno smatra periodom finansijske stabilnosti, ali se pokazuje da su domaćinstva ranjiva na neočekivane izdatke. U proseku, penzionisana domaćinstva troše oko 10 odsto svojih godišnjih prihoda na nepredviđene troškove, što iznosi približno 6.000 dolara (oko 650.000 dinara) godišnje. Tokom perioda od 25 godina penzionisanja, ovi rashodi mogu kumulativno predstavljati značajan finansijski teret.
Najveći deo izdataka odnosi se na troškove zdravstva, uključujući lekove na recept i dugotrajnu negu, kao i na troškove stanovanja, posebno za penzionere koji žive u starijim objektima koji zahtevaju ulaganja. Takođe, porodične obaveze, kao što su pomoć članovima porodice ili troškovi usled gubitka bližnjih, dodatno opterećuju kućni budžet.
Finansijski savetnici već decenijama preporučuju formiranje rezervnog fonda u iznosu od tri do šest meseci osnovnih troškova. Za penzionere, prema analizi J P Morgan Asset Management, preporučuje se čak i veća likvidna rezerva, budući da su šokovi manje učestali ali znatno skuplji. Neki stručnjaci predlažu da penzioneri imaju ušteđevinu dovoljnu za pokrivanje jedne do dve godine potrošnje, što ukazuje na rastuće rizike u starijem životnom dobu.
Ipak, veliki broj penzionera ne uspeva da obezbedi dovoljan iznos likvidnih sredstava. Glavni razlog je pad prihoda nakon završetka radnog veka, kada se domaćinstva oslanjaju na penzije, štednju i državnu pomoć, što često nije dovoljno za vanredne situacije. Finansijski šokovi u penziji, kao što su iznenadni zdravstveni problemi ili hitni popravci doma, mogu dovesti do prodaje imovine ili zaduživanja.
Istraživanje ukazuje da je planiranje i izgradnja rezervnog fonda ključna komponenta finansijske sigurnosti u penziji. Uz rast troškova zdravstvene zaštite i stanovanja, kao i produženje životnog veka, stručnjaci naglašavaju važnost edukacije i ranog finansijskog planiranja kako bi penzioneri izbegli finansijske teškoće u kasnijim godinama.