Ukupna narudžbina vetroturbina u Evropi dostigla 23,4 gigavata za 2025. godinu, dok Srbija beleži stagnaciju bez novih ugovora
Evropski sektor obnovljivih izvora energije naručio je ukupno 23,4 gigavata (GW) vetroturbina za 2025. godinu, pokazuju najnoviji podaci iz industrije. Ovaj podatak ukazuje na nastavak snažnog rasta investicija u vetroparkove širom kontinenta, dok Srbija, prema dostupnim informacijama, nije zabeležila nijednu novu narudžbinu vetroturbina za narednu godinu.
S obzirom na strateški značaj vetroenergije za dekarbonizaciju evropske privrede, evropske zemlje nastavljaju da investiraju u proširenje kapaciteta, sa narudžbinama koje potvrđuju ambiciozne klimatske ciljeve do 2030. godine. Ukupnih 23,4 GW novih turbina predstavlja ključnu komponentu u energetskom miksu mnogih država članica Evropske unije. Ovaj obim narudžbina omogućava dalji prelazak sa fosilnih goriva na obnovljive izvore energije, što je u skladu sa politikama EU za smanjenje emisija ugljen-dioksida.
Za razliku od većine evropskih zemalja, Srbija se u ovom izveštajnom periodu nije našla među državama koje su ugovorile nove kapacitete vetroenergije za 2025. godinu. Odsustvo novih narudžbina ukazuje na zastoj u razvoju sektora vetroenergije na domaćem tržištu, što bi moglo imati implikacije na ostvarivanje nacionalnih energetskih i klimatskih ciljeva. Srbija poslednjih godina beleži određeni rast u segmentu obnovljivih izvora energije, ali prema aktuelnim podacima, nijedan novi projekat vetroparkova nije ugovoren za naredni period.
Prema analizama koje prate kretanja u sektoru obnovljivih izvora, evropski rast narudžbina vetroturbina motivisan je regulatornim okvirom EU, subvencijama i podsticajima za investitore, kao i potrebom za većom energetskom samostalnošću. Istovremeno, domaće tržište suočava se sa izazovima u oblasti regulatornog ambijenta, procedure dobijanja dozvola i investicione klime, što može biti razlog izostanka novih projekata u Srbiji.
Ukoliko se trendovi iz Evrope nastave, očekuje se da će rast kapaciteta vetroenergije doprineti ukupnoj dekarbonizaciji i smanjenju zavisnosti od uvoza energije, dok bi stagnacija u Srbiji mogla usporiti napredak ka zelenoj tranziciji i uticati na konkurentnost domaće privrede na regionalnom tržištu električne energije. Dalji razvoj sektora zavisiće od uspostavljanja stabilnog regulatornog okvira i unapređenja investicione klime, kako bi Srbija mogla da uhvati korak sa evropskim trendovima u oblasti obnovljivih izvora energije.





