Investicioni fondovi i centralne banke drže zlato vredno 15 biliona dolara, ali ono i dalje čini mali deo ukupnih finansijskih portfolija od 320 biliona dolara
Globalno tržište zlata procenjuje se na 31 bilion dolara (hiljadu milijardi dolara), sa ukupno 220.000 tona izvađenih tokom istorije, što ga čini jednom od najstabilnijih i najrasprostranjenijih klasa imovine u svetu finansija. Ipak, prema podacima Svetskog saveta za zlato, zlato kao finansijska imovina čini samo oko 3 odsto ukupne vrednosti finansijskih portfolija, koji ukupno iznose 320 biliona dolara.
Tržište zlata u investicionom smislu, koje uključuje fizičke poluge, kovanice, ETF-ove i trgovanje na tržištima derivata, procenjuje se na više od 15 biliona dolara. Od toga, oko 9 biliona dolara nalazi se u fizičkom obliku (poluge, kovanice, ETF-ovi i trgovanje izvan berze), dok centralne banke kolektivno drže oko 5 biliona dolara, što odgovara skoro 39.000 tona zlata. Derivati predstavljaju dodatnih 1,5 biliona dolara.
Likvidnost zlata uporediva je sa najlikvidnijim tržištima obveznica. Prosečan dnevni obim trgovine iznosio je 361 milijardu dolara tokom 2025. godine, a London ostaje ključni centar za trgovanje, sa 160 milijardi dolara svakodnevnog prometa, dok futures ugovori na COMEX-u i tržišta u Aziji dodatno doprinose visokoj likvidnosti.
Struktura tržišta zlata odlikuje se time što je veći deo zaliha već izvađen i nalazi se u opticaju, za razliku od drugih sirovina gde godišnja proizvodnja ima presudnu ulogu. Godišnja ponuda zlata raste za svega 1,8 odsto, što doprinosi njegovoj retkosti, a najveći deo zlata (44 odsto) nalazi se u obliku nakita, potom slede poluge i kovanice (21 odsto) i rezerve centralnih banaka (18 odsto).
Uprkos veličini tržišta i likvidnosti, većina investitora ima minimalnu izloženost zlatu, a preporuke analitičara sugerišu stratešku alokaciju između 2 i 10 odsto ukupnog portfolija. Razlike u alokaciji postoje između razvijenih i tržišta u razvoju: razvijene ekonomije drže oko 30 odsto rezervi u zlatu, dok zemlje u razvoju tu vrednost tek povećavaju.
Potražnja za zlatom potiče iz dva izvora: potrošačkog (nakit i tehnologija) i investicionog (fondovi, centralne banke). Ova dvojaka priroda čini zlato stabilnijim tokom promena na tržištu, jer potražnja raste i u uslovima ekonomske neizvesnosti i tokom perioda rasta.
Centralne banke poslednjih godina povećavaju udio zlata u rezervama, nastojeći da smanje zavisnost od vodećih valuta poput američkog dolara i povećaju otpornost portfolija. Prema istraživanjima, očekuje se da će udio zlata u svetskim rezervama nastaviti da raste, što bi moglo dodatno uticati na njegovu ulogu kao ključnog resursa za dugoročnu stabilnost.









