Rastući troškovi sirovina i pakovanja prete ambicijama izvoza, tekstilni sektor podržava preko 45 miliona radnih mesta
Indijska tekstilna industrija, drugi po veličini poslodavac u zemlji sa više od 45 miliona zaposlenih, suočava se sa ozbiljnim izazovima zbog povećanih carina i rata u Iranu, što ugrožava cilj da izvoz dostigne 100 milijardi dolara (oko 10,8 biliona dinara). Geopolitičke tenzije na Bliskom istoku dovele su do rasta cena sirovina i pakovanja, dok globalni rast cena nafte dodatno opterećuje profitabilnost i konkurentnost indijskih proizvođača na svetskom tržištu.
Rast cena nafte ima direktan uticaj na troškove proizvodnje, a posledično i na potrošačku tražnju, posebno u Sjedinjenim Američkim Državama, jednom od ključnih tržišta za indijsku tekstilnu robu. Ukoliko se zadrži trend rasta cena energenata, postoji rizik od smanjenja tražnje i dodatnog pada izvoza, što bi moglo rezultirati rezovima u proizvodnji i gubitkom radnih mesta.
Prema aktuelnim tržišnim podacima, udarac na indijski tekstilni sektor dolazi u trenutku kada vlada nastoji da poveća izvoz sa sadašnjih nivoa na 100 milijardi dolara kroz razne podsticaje i podršku proizvođačima. Međutim, nestabilno geopolitičko okruženje i trgovinske barijere ugrožavaju ostvarenje ovog cilja.
Sektor je posebno osetljiv na volatilnost globalnih cena sirovina, s obzirom na to da veliki deo inputa dolazi iz uvoza, a poremećaji u lancima snabdevanja dodatno povećavaju troškove. Prema analitičarima, uporno visoke cene nafte i logističke poteškoće mogu usporiti oporavak izvoza, dok tržišta poput SAD i EU mogu pribegavati dodatnim zaštitnim merama ili carinama.
Indijska tekstilna industrija već se suočava sa konkurencijom iz drugih azijskih ekonomija, a svaki pad konkurentnosti može imati šire posledice po ekonomiju zemlje. S obzirom na to da sektor podržava milione domaćinstava, svaki značajniji poremećaj izvoza mogao bi se odraziti i na socijalnu stabilnost i ekonomski rast Indije.
Očekuje se da će vlada i industrijski akteri pojačati napore da diversifikuju izvore snabdevanja, optimizuju troškove i traže nova izvozna tržišta kako bi se ublažile posledice aktuelne krize. Međutim, ostvarenje cilja od 100 milijardi dolara izvoza ostaje pod znakom pitanja dokle god traju geopolitičke nestabilnosti i pritisci na globalno tržište energenata.