Vlada pod Orbanom preusmerila 1,3 milijarde dolara podrške domaćim firmama, automobilska industrija čini 25 odsto izvoza
Mađarska vlada pod vođstvom Viktora Orbana i stranke Fides implementirala je tokom 16 godina ekonomski model poznat kao „Orbanomika“, koji je značajno odstupao od dominantnih praksi u Evropskoj uniji. Ključna karakteristika ovog pristupa bila je smanjenje zavisnosti od stranog kapitala, uz istovremeno jačanje domaćih preduzeća kroz povećane subvencije i fiskalne reforme.
Kada je Fides preuzeo vlast 2010. godine, Mađarska se suočavala sa posledicama globalne finansijske krize i dubokom recesijom. Nova vlada uvela je posebne sektorske poreze za banke i preduzeća sa pretežno stranim kapitalom i preuzela imovinu od privatnih penzionih fondova. U periodu 2004-2009. prethodne vlasti su 98 odsto od ukupno 612,2 miliona dolara subvencija usmerile međunarodnim kompanijama, dok je pod Fidesom došlo do promene prioriteta. Udeo stranih direktnih investicija u BDP-u opao je sa 76 odsto u 2009. na 60 odsto u 2022, što predstavlja najveći pad u regionu.
U periodu od 2011. do 2018. godine, podrška domaćim preduzećima porasla je na približno 1,3 milijarde dolara, a njihov udeo u ukupnim subvencijama povećan je deset puta. Ovakva politika rezultirala je jačanjem nacionalnog kapitala u strateškim sektorima kao što su mediji, bankarstvo i energetika. Paralelno, vlada je podsticala investicije u automobilskoj industriji, posebno kroz strateška partnerstva sa nemačkim proizvođačima Audi, Mercedes i BMV. Vrednost proizvodnje automobila u Mađarskoj porasla je za 165 odsto u periodu 2010-2019, čineći oko 25 odsto ukupnog izvoza zemlje.
Period od 2012. do izbijanja pandemije korona virusa obeležila je stabilizacija – prosečan godišnji rast BDP-a iznosio je 2,7 odsto, zaposlenost se povećala, a nivo siromaštva je opao. Javni dug smanjen je sa 80 odsto BDP-a na 65 odsto, dok je budžetski deficit iznosio 2,6 odsto BDP-a. U istom periodu, priliv iz fondova EU bio je stabilan i za 2014–2020. iznosio je 22,5 milijardi evra.
Međutim, 2020. godine, sa izbijanjem pandemije, privredni rast je pao za 4,3 odsto, budžetski deficit premašio je 7 odsto BDP-a, a javni dug dostigao gotovo 80 odsto BDP-a. Energetski šok i rast cena nakon izbijanja rata u Ukrajini dodatno su pogodili Mađarsku, čija je zavisnost od ruskih energenata bila velika. Državne subvencije za energente iznosile su 1,17 milijardi evra godišnje pre krize, a 2022. godine porasle su na 2,6 milijardi evra.
Monetarna politika Narodne banke Mađarske dodatno je zaoštrena, pa je osnovna kamatna stopa sa 5,4 odsto u aprilu 2022. povećana na 13 odsto do jula iste godine, dok je do kraja 2024. godine snižena na 6,5 odsto, ali je ostala među najvišima u EU. Depresijacija forinte povećala je troškove uvoza, naročito energenata, što je dodatno uticalo na inflaciju i ograničilo investicije i potrošnju.
Strateško preusmeravanje ekonomske politike dovelo je do promena u strukturi privrede, ali i do polarizacije društva. Dok su privilegovani sektori i kompanije bliske vlasti imale koristi od vladinih mera, šira populacija osetila je posledice fiskalne konsolidacije i inflacije, što je na kraju rezultiralo promenom političkog kursa u zemlji.