U poslovnom svetu uspeh se često meri rezultatima, profitom i rastom kompanije. Međutim, pitanje karaktera lidera ostaje jednako važno. Mogu li osobe koje pokazuju manipulativnost, sebičnost ili nedostatak empatije ipak biti uspešni menadžeri? Brojna istraživanja iz oblasti organizacione psihologije sugerišu da odgovor nije jednostavan. Loši ljudi ponekad mogu ostvariti kratkoročne poslovne uspehe, ali cena takvog vođstva često postaje visoka.
ŠTA KAŽE STRUKA?
Stručnjaci sa univerziteta poput Harvard Business School i Stanford University godinama proučavaju takozvane “toksične lidere”. Reč je o menadžerima koji koriste strah, pritisak ili preteranu kontrolu kako bi izvukli maksimum iz zaposlenih. U pojedinim situacijama takav stil može doneti brže odluke i kratkoročno povećati produktivnost, posebno u kriznim periodima ili izrazito kompetitivnim industrijama.
Međutim, dugoročne posledice često otkrivaju drugu stranu medalje. Zaposleni pod vođstvom autoritarnih ili emocionalno nedostupnih menadžera češće doživljavaju sagorevanje, pad motivacije i veći nivo stresa. Fluktuacija radnika raste, poverenje opada, a kompanije se suočavaju sa skrivenim troškovima koje nije moguće odmah uočiti u kvartalnim izveštajima.
PARADOKS MODERNOG POSLOVANJA
Paradoks modernog poslovanja leži u tome što pojedine osobine koje društvo smatra negativnim, kao npr. samouverenost na granici narcizma, hladna racionalnost ili agresivna ambicija ponekad deluju kao poželjne liderske karakteristike. Upravo zato neki problematični pojedinci uspevaju da se probiju do visokih pozicija. Njihova odlučnost može ostaviti utisak snage, čak i kada iza nje stoji nedostatak etike ili razumevanja za ljude.









