Japanski naučnici identifikovali pet ključnih nukleobaza na uzorcima Ryugu asteroida, dok nemački istraživači otkrivaju bakterijski tim sposoban za razgradnju aditiva u plastici
Nedavne naučne vesti donose značajne nalaze iz oblasti astrobiologije i zaštite životne sredine. Japanska svemirska agencija (JAXA) je 2020. godine vratila kapsulu sa sondom Hayabusa2, koja je donela uzorke sa površine asteroida Ryugu. Tokom višegodišnje analize, tim japanskih istraživača otkrio je da ovi uzorci sadrže svih pet gradivnih blokova DNK i RNK: adenin, gvanin, citozin, timin i uracil. Ova otkrića, objavljena u časopisu Nature Astronomy, podržavaju teoriju da su osnovni sastojci za nastanak života mogli da stignu na Zemlju putem karbonatnih asteroida poput Ryugu i Bennu.
Osim nukleobaza, u uzorcima je detektovan i amonijak, za koji se pretpostavlja da je imao ulogu u formiranju ovih molekula. Stručnjaci naglašavaju da prisustvo ovih molekula ne znači da je život postojao na Ryugu, već ukazuje na to da su primitivni asteroidi mogli da proizvedu i očuvaju hemijske komponente neophodne za pojavu života na Zemlji.
Paralelno sa ovim otkrićem, nemački istraživači su identifikovali konzorcijum od tri vrste bakterija koje u zajedničkoj aktivnosti mogu da razgrade često korišćene aditive u plastici – ftalatne estere (PAEs). Studija objavljena u Frontiers in Microbiology pokazuje da bakterije iz roda Pseudomonas i Microbacterium, kada deluju zajedno, mogu efikasno razgraditi diethyl phthalate (DEP) u roku od 24 sata na 30°C, pod uslovom da koncentracija ne prelazi 888 mg/l. Ove bakterije su izolovane iz biofilma nastalog na laboratorijskoj opremi.
Pojedinačno, nijedna bakterija nije bila u stanju da razgradi ove hemikalije, što potvrđuje da je za razgradnju potreban kooperativni proces poznat kao cross-feeding. Naučnici smatraju da bi ovakav konzorcijum mogao biti upotrebljen u tretmanu industrijskog otpada ili ubrzavanju razgradnje plastike u zagađenim sredinama.
Takođe, svemirski teleskop Hubble je zabeležio retku pojavu raspadanja komete C/2025 K1 (ATLAS) neposredno nakon što je proces fragmentacije započeo. Tim istraživača je, prilikom osmatranja u novembru 2025, uspeo da dokumentuje trenutak kada su se delovi komete počeli odvajati – što je jedno od najbržih zabeleženih posmatranja ovakvog događaja.
Ova nedelja donosi nova saznanja o poreklu života i inovativnim biotehnološkim rešenjima za ekološke izazove, potvrđujući značaj međunarodne saradnje u fundamentalnim istraživanjima.