Proizvodnja na 10 ari donosi prihod od 100.000 dinara, minimalna potreba za radnom snagom i ulaganjima povećava interesovanje investitora
Poljoprivredni sektor u Srbiji beleži rast interesovanja za uzgoj biljaka koje zahtevaju minimalna ulaganja i nisku radnu angažovanost, a na površini od 10 ari moguće je ostvariti prihod od 100.000 dinara (oko 850 evra). Ovaj model proizvodnje postao je atraktivan za poljoprivrednike koji žele brz povrat investicije uz mali rizik, kako pokazuju aktuelni ekonomski podaci.
Prema dostupnim informacijama, za pokretanje ovakve proizvodnje potrebno je minimalno ulaganje, dok radna angažovanost tokom sezone ostaje niska, što ovu opciju izdvaja u poređenju sa tradicionalnim kulturama koje zahtevaju veća sredstva i stalni nadzor. Isplativost se ogleda u tome što je moguće sa samo 10 ari ostvariti prihod od 100.000 dinara, što je značajno iznad proseka za slične površine kod drugih kultura.
U poređenju sa tradicionalnim poljoprivrednim kulturama, ovakav način proizvodnje omogućava poljoprivrednicima da uz manju investiciju i manje svakodnevnog rada ostvaruju slične ili bolje prihode. Tržišna potražnja za ovim biljkama ostaje stabilna, a niže cene ulaznih troškova dodatno povećavaju konkurentnost. Zbog toga se sve više proizvođača odlučuje za ovaj model, posebno u uslovima kada su resursi ograničeni.
Prema mišljenju stručnjaka iz sektora agrara, minimalna potreba za radnom snagom i ulaganjima može biti presudna za odluku manjih gazdinstava da pređu na ovu vrstu proizvodnje. U izveštaju se navodi da je uz odgovarajući izbor sorte i pravilnu negu moguće ostvariti preporučeni prihod. Stručnjaci ističu da su najvažniji faktori uspeha pravovremena sadnja, redovno zalivanje i minimalna zaštita od štetočina.
Ovakav model proizvodnje ima potencijal da utiče na strukturne promene u domaćoj poljoprivredi, jer omogućava diverzifikaciju proizvodnje i povećanje prihoda na manjih površinama. Istovremeno, niska potreba za radnom snagom može doprineti očuvanju seoskih domaćinstava, posebno u regionima sa smanjenom dostupnošću radne snage.
U perspektivi, očekuje se da će ovakvi modeli proizvodnje doprineti poboljšanju ekonomske održivosti malih poljoprivrednih gazdinstava i uticati na dalji razvoj sektora. Poljoprivrednici koji su već primenili ovu praksu beleže stabilan prihod i povećano interesovanje za dodatna ulaganja, zaključuje se u aktuelnim analizama.