Neto zarade u februaru veće za 7,8 odsto u odnosu na prošlu godinu, medijalna plata iznosi 1.282 evra što ukazuje na značajnu razliku između proseka i stvarnog primanja većine radnika
Prema najnovijim podacima Državnog zavoda za statistiku Hrvatske, prosečna mesečna isplaćena neto plata u pravnim licima za februar 2024. godine iznosila je 1.527 evra. Ova cifra predstavlja nominalni rast od 1,1 odsto i realni rast od 0,8 odsto u odnosu na januar iste godine, dok je u poređenju sa februarom 2023. godine nominalno viša za 7,8 odsto, odnosno realno za 3,9 odsto.
Ipak, analiza strukture zarada pokazuje izraženo odstupanje između prosečne i medijalne plate. Medijalna neto plata za februar iznosila je 1.282 evra, što znači da je polovina zaposlenih u Hrvatskoj primila manje od tog iznosa, dok je druga polovina imala veću zaradu. Ovaj podatak ukazuje na to da rast prosečne plate ne odražava nužno realnu sliku primanja većine radnika, s obzirom na to da visoke zarade manjeg broja zaposlenih podižu aritmetičku sredinu.
Rast neto plata u Hrvatskoj posledica je više faktora, među kojima su povećanje minimalne zarade, inflatorni pritisci u prethodnim godinama i potrebe privrede za zadržavanjem kvalifikovane radne snage. Povećanje plata beleži se u većini sektora, ali je jaz između prosečne i medijalne zarade ostao izražen, što ukazuje na nejednakost u raspodeli prihoda.
Prema zvaničnim podacima, nominalni rast zarada u poslednjih 12 meseci iznosio je 7,8 odsto, dok je realni rast, korigovan za inflaciju, bio 3,9 odsto. To znači da su realna kupovna moć i standard zaposlenih porasli, ali sporije od nominalnog povećanja.
Statistika o medijalnoj plati dodatno osvetljava ekonomske izazove sa kojima se suočavaju radnici sa nižim primanjima, budući da polovina zaposlenih ne dostiže ni iznos od 1.282 evra mesečno. Ovaj jaz može uticati na potrošnju i društvenu stabilnost, posebno u kontekstu povećanih troškova života.
Podaci Državnog zavoda za statistiku takođe ukazuju na potrebu dublje analize sektorske i regionalne raspodele zarada, kako bi se identifikovale grupe zaposlenih koje zaostaju za prosekom i kreirale ciljanje ekonomske politike usmerene na smanjenje nejednakosti.