Ambasador SAD u Nju Delhiju razgovarao o većem izvozu američkog gasa, dok visoki troškovi transporta i infrastruktura ostaju izazov
Sjedinjene Američke Države intenziviraju napore za proširenje svog energetskog uticaja u Indiji, fokusirajući se na izvoz tečnog prirodnog gasa (LNG), tečnog naftnog gasa (LPG), etana i propana, dok trgovina sirovom naftom ostaje ograničena zbog logističkih i infrastrukturnih prepreka. Američki ambasador u Indiji, Sergio Gor, sastao se sa indijskim ministrom energetike kako bi razgovarali o jačanju pristupa Indije „pouzdanoj američkoj energiji“. Ovi razgovori dolaze u trenutku kada SAD najavljuje da neće produžiti prethodne olakšice na uvoz ruske i iranske nafte, što je značajan signal za globalno energetsko tržište i snabdevanje Indije.
Iako postoji potencijal za rast američkog izvoza LNG-a i LPG-a u Indiju, ključni izazovi za povećanje trgovine ostaju visoki troškovi transporta, neadekvatna kompatibilnost indijske rafinerijske infrastrukture za američku sirovu naftu, kao i duži rokovi isporuke u poređenju sa tradicionalnim dobavljačima na Bliskom istoku i Rusije. Tehnički, indijske rafinerije su optimizovane za obradu „srednje“ i „teške“ sirovine, dok je američka nafta uglavnom „laka“, što dodatno komplikuje direktan rast trgovine sirovom naftom.
Prema tržišnim izvorima, SAD ostaje među vodećim svetskim izvoznicima LNG-a, a Indija je među najbrže rastućim tržištima tog energenta. U 2025. godini, Indija je uvezla više od 25 milijardi kubnih metara LNG-a, dok je trgovinski deficit u sektoru tečnih goriva i dalje značajan. Tržište tečnog naftnog gasa (LPG) u Indiji, koje pokriva više od 80% domaćinstava, beleži stalni rast – u aprilu 2026. redovi za dopunu LPG boca u predgrađima Nju Delhija ukazuju na kontinuiranu potražnju i logističke izazove.
Američka strana ukazuje da bi veći izvoz LNG-a i LPG-a mogao doprineti diversifikaciji i sigurnosti indijskog energetskog portfolija, ali analitičari upozoravaju da bi jačanje zavisnosti od američkih energenata moglo dugoročno ograničiti stratešku autonomiju Indije. Pitanje cene ostaje ključno – američki energenti su često skuplji od konkurencije iz Rusije i Bliskog istoka, čemu dodatno doprinose troškovi brodskog transporta i valutne fluktuacije.
Indija je u poslednjih godinu dana pokušala da balansira između različitih izvora snabdevanja, uključujući povećane kupovine ruske nafte po sniženim cenama, što je omogućilo privremeno ublažavanje pritiska na devizne rezerve i domaću inflaciju. Odluka SAD da ne produži olakšice na uvoz ruske i iranske nafte može uticati na globalnu cenu barela i izazvati dodatne pritiske na indijski energetski sektor.
Za Srbiju je relevantno što se i domaće tržište oslanja na diverzifikaciju snabdevanja energentima, a iskustva Indije sa infrastrukturnim i logističkim izazovima mogu biti korisna za procenu sopstvenih rizika. Trgovinski podaci i dalje ukazuju na to da je američki LNG skuplji od prosečne evropske cene, dok je domaća cena gasa u Srbiji podložna promenama na svetskom tržištu.