Kampanja Ministarstva za unutrašnju bezbednost vredna 220 miliona dolara dodelila ugovore firmama povezanim sa GOP, izazivajući sumnje u transparentnost i sukob interesa
Dvema firmama povezanim sa republikanskim političkim operativcima isplaćeno je najmanje 23 miliona dolara (2,5 milijardi dinara) iz oglašivačke kampanje Ministarstva za unutrašnju bezbednost (DHS) Sjedinjenih Američkih Država u okviru ukupnog budžeta od 220 miliona dolara (24 milijarde dinara), prema zvaničnim dokumentima. Najveći pojedinačni ugovor dobila je kompanija Safe America Media, kojoj je isplaćeno najmanje 15,2 miliona dolara, samo nekoliko dana nakon njenog osnivanja i dodele ugovora kroz ograničenu proceduru. Druga firma, People Who Think, primila je najmanje 7,7 miliona dolara kroz desetoprocentnu proviziju na deo kampanje.
Safe America Media vodi dvojac republikanskih operativaca, Mike McElwain i Patrick McCarthy, povezani s medijskom agencijom angažovanom i u predsedničkoj kampanji 2024. godine. People Who Think je osnovao Jay Connaughton, raniji član predsedničkog izbornog tima za 2016. godinu. Svi ugovori dodeljeni su kroz proces „ograničene konkurencije“ zbog, kako su zvaničnici naveli, „hitne i uverljive potrebe“. Provizije su iznosile 10 odsto za međunarodne i 12 odsto za domaće oglase, što je ispod industrijskog proseka od 15 odsto, ali je ukupna vrednost kampanje učinila ovaj projekat jednim od najskupljih federalnih marketinških napora u poslednjih deset godina.
Prema advokatu Safe America Media, kompanija je uložila značajna sredstva kako bi ispunila ubrzani rok i budžet, dok su deo izveštaja osporili. Prethodna istraživanja pokazala su da je centralni oglas kampanje realizovala firma bliska političkoj mreži tadašnje sekretarke Kristi Noem, dok su u javnoj dokumentaciji kao izvođači navodili druga pravna lica, što je izazvalo sumnje u transparentnost i moguće sukobe interesa.
Stručnjaci za javne nabavke ukazali su da takvi aranžmani mogu predstavljati rizik od korupcije. Charles Tiefer, bivši član federalne Komisije za ugovore u ratnim uslovima, ocenio je ovakvu praksu kao „koruptivnu“, dok su drugi nadzornici naglasili potrebu za istragom zakonitosti i nepristrasnosti odluka.
Kampanja je izazvala polemiku u administraciji i Kongresu, gde su poslanici iz oba tabora ispitivali Kristi Noem tokom rasprava, posebno kritikujući promotivni karakter oglasa. Tenziije su dodatno pojačane nakon što je Noem izjavila da je predsednik odobrio kampanju, što je kasnije demantovano sa najvišeg nivoa.
Celokupan slučaj pokazuje kako su velike sume javnog novca usmerene firmama sa čvrstim političkim vezama, što otvara pitanje transparentnosti i integriteta u procesu dodele federalnih ugovora.