Srbija uvezla sirovine i materijale za 41,9 milijardi evra, domaća proizvodnja ne zadovoljava industrijske potrebe
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, Srbija je u 2024. godini povećala ukupni uvoz za 7,2 odsto, dostigavši 41,9 milijardi evra (oko 4.900 milijardi dinara). Više od trećine ove vrednosti čine sirovine i repromaterijali, uključujući metale, hemikalije, plastiku, poluproizvode i druge industrijske materijale, koji su neophodni za rad domaće industrije.
Najveći deo ovih uvoznih komponenti namenjen je mašinskoj, automobilskoj i građevinskoj industriji. Tokom prošle godine, Srbija je uvezla aluminijum, bakar i cink u vrednosti od 1,2 milijarde evra (oko 140 milijardi dinara), dok je uvoz gvožđa i čelika premašio milijardu evra. Uvoz polimerskih sirovina iznosio je gotovo 800 miliona evra, što potvrđuje visok stepen uvozne zavisnosti čak i za materijale koji se proizvode na domaćem tržištu.
Uzrok ovakve zavisnosti leži u činjenici da privatne firme, koje su nasledile propalu društvenu industriju, nisu uspele da obnove sirovinsku bazu u potrebnom obimu. Strane kompanije koje posluju u Srbiji uglavnom preferiraju svoje globalne dobavljače, dok je domaćim proizvođačima teško da obezbede dugoročno dovoljan obim i konzistentan kvalitet isporuke. Pored toga, deo stranih investicija iz Azije, pre svega iz Kine, utiče na strukturu domaćih proizvoda, jer kineski repromaterijali i ulaganja postaju sve značajniji u srpskom izvozu.
Profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu Predrag Bjelić ističe da je u poslednje dve godine u srpskim izvoznim proizvodima sve više komponenti iz Kine, naročito kroz ulaganja u proizvodnju ruda i guma. Ovakva strategija je deo napora Kine da zaobiđe trgovinske barijere Evropske unije kroz direktna ulaganja u Srbiji.
U tekstilnoj industriji, situacija je slična. Prema Željku Pavloviću, vlasniku kompanije Textil Užice, nekadašnja zaokružena domaća proizvodnja više ne postoji. Većina materijala sada dolazi iz Turske i Kine, dok su domaći kapaciteti mali i nekonkurentni. Pavlović navodi da su turski i kineski proizvođači zahvaljujući subvencijama i fleksibilnosti preuzeli primat i na srpskom tržištu, dok su pokušaji da se kroz državne podsticaje uspostavi nova domaća baza pokazali ograničene rezultate.
Generalni zaključak jeste da su poteškoće u obezbeđivanju domaćih sirovina posledica dugoročnog propadanja bazične industrije i preorijentacije na uvoz. Struktura srpske industrije danas je snažno integrisana u globalne lance vrednosti, ali na način koji dodatno povećava zavisnost od stranih sirovina i repromaterijala.
Source: https://www.bizsrbija.rs/vesti/nedostatak-domacih-sirovina-nekad-bilo-sad-se-spominjalo