Uslovi na tržištu rada i rast cena usluga omogućili su pojedinim keramičarima da nedeljno ostvaruju prihode od 20.000 evra, što izaziva reakcije struke i otvara pitanje održivosti ovakvih zarada
Povećana inflacija, rastući troškovi života i promenljive okolnosti na tržištu rada doveli su do toga da sve više ljudi razmatra prekvalifikaciju i promenu zanimanja, posebno u sektoru građevinskih usluga. Poslednjih dana posebnu pažnju izazvala je informacija da pojedini keramičari mogu zaraditi i do 20.000 evra nedeljno, što je izazvalo brojne diskusije na društvenim mrežama i u javnosti.
Prema podacima iz struke, zarada od 20.000 evra nedeljno moguća je u izuzetnim slučajevima kada su u pitanju veliki i zahtevni projekti, kao i u situacijama kada keramičari rade u inostranstvu na ekskluzivnim građevinskim objektima. Na domaćem tržištu, takve cifre su retkost i uglavnom zavise od količine angažovanog posla, broja radnika u timu i složenosti radova. Predstavnici udruženja građevinskih radnika navode da ovakvi prihodi nisu pravilo već izuzetak, ističući da većina keramičara ostvaruje znatno niže prihode na nedeljnom nivou.
Rastuća potražnja za kvalifikovanim majstorima rezultat je povećanog tempa izgradnje stambenih i komercijalnih objekata, kako u Srbiji tako i širom Evrope, ali i odlaska velikog broja radnika u inostranstvo gde su plate znatno konkurentnije. Ova situacija dovela je do porasta cena građevinskih usluga, a keramičari se ubrajaju među najtraženije zanatlije. Međutim, stručnjaci upozoravaju da pojedinačne ekstremne zarade koje se pominju na društvenim mrežama nisu realan odraz proseka u industriji.
Prema predstavnicima struke, ovakvi iznosi mogu biti ostvareni samo u slučajevima kada se radi o velikim poslovima koji zahtevaju višečasovni rad, visoku stručnost i korišćenje specijalizovanih materijala. Takođe, deo ovih prihoda često odlazi na troškove materijala, logistike i isplatu pomoćnih radnika, što umanjuje stvarni lični prihod izvođača radova.
Struka podseća da je prosečna zarada većine keramičara na domaćem tržištu znatno niža od cifre od 20.000 evra nedeljno i da su takvi iznosi mogući uglavnom na najvećim i najzahtevnijim projektima, često u inostranstvu. Pitanje održivosti ovakvih prihoda ostaje otvoreno, posebno imajući u vidu promene na tržištu rada i migracije radne snage.